LORRE, Peter

traži dalje ...

LORRE, Peter (pr. ime László Löwenstein), njemačko-am. filmski i kazališni glumac madžarsko-žid. podrijetla (Rózsahegy, Madžarska, danas Ružomberok, Slovačka, 26. VI 1904 — Hollywood, 23. III 1964). Isprva bankovni činovnik, potom uči glumu u Beču, nastupa u jednoj putujućoj kaz. družini i postaje član kazališta u Zürichu. Sedam godina nastupa na scenama Švicarske, Austrije i Njemačke. Nakon nekoliko epizodnih film. uloga (npr. Buđenje proljeća, 1929, R. Oswalda), svjetsku slavu stječe likom psihopatskog ubojice u remek-djelu M (1931) F. Langa; niska rasta, okrugla lica i kolutavih, izražajnih očiju uvjerljivo je interpretirao manijačnog djecoubojicu čija patol. stanja — od umiljatog vabljenja i pretjerane uljudnosti do paničnog straha pred sudom podzemlja — ostvaruje začudnom uvjerljivošću. God. 1933. odlazi u Pariz, potom u London, gdje tumači ulogu anarhista u filmu Čovjek koji je suviše znao (1934) A. Hitchcocka. U Hollywoodu od 1935. Iste godine glumi poludjelog kirurga u am. verziji filma Orlacove ruke (R. Wiene, 1925), koju je pod naslovom Luda ljubav režirao njem. snimatelj K. Freund u ekspresionističkoj maniri; Lorreovom maskom iz tog filma nadahnuo se O. Welles u kreiranju ostarjeloga naslovnog lika u svom Građaninu Kaneu (1941). Uspjeh postiže i ulogom Raskoljnjikova u Zločinu i kazni (1935) J. von Sternberga a 1936—39. glumi jap. detektiva u seriji → Mr. Moto. U svome Malteškom sokolu (1941) J. Huston ga, kao sitnoga, znojavoga i preplašenog kriminalca, suprotstavlja impozantnoj krupnoći njegova partnera S. Greenstreeta (uz kojeg potom nastupa u još nekoliko filmova). Iduće godine ostvaruje zapaženu epizodu u Casablanki M. Curtiza, a 1944. uspjele uloge »egzotičnih« sumnjivaca u filmovima Arsen i stare čipke F. Capre, Maska Dimitriosa J. Negulescoa i Bijeg iz Gijane M. Curtiza. U SR Njemačkoj 1951. producira i režira film Izgubljeni (Der Verlorene, i scenarist), u kojem sâm tumači ulogu ubilačkoga nacističkog liječnika; snimljeno po uzoru na njem. filmove iz 20-ih i 30-ih godina, to djelo se smatra posljednjim izravnim suvremenim odvjetkom njem. ekspresionizma. Vrativši se u Hollywood, do smrti tumači karakterne epizode, često u filmovima strave. Nastupio je u više od 80 filmova.

Ostale važnije uloge: Petorica iz jazz-orkestra (E. Engel, 1932); F. P. 1 ne odgovara (K. Hartl, 1932); Odozgo nadolje (G. W. Pabst, 1933); Tajni agent (A. Hitchcock, 1936); Nancy Steele je nestala (G. Marshall, 1938); Neobični tovar (F. Borzage, 1940); Otkrit ćeš sam (D. Butler, 1940); Lice iza maske (R. Florey, 1941); Sreli su se u Bombayu (C. Brown, 1941); Duboko u noć (V. Sherman, 1942); Pozadina opasnosti (R. Walsh, 1943); Postojana djeva (E. Goulding, 1943); Lorrainski križ (T. Garnett, 1944); Zavjerenici (J. Negulesco, 1944); Hollywoodska kantina (D. Daves, 1944); Povjerljivi agent (H. Shumlin, 1945); Tri neznanca (J. Negulesco, 1945); Presuda (D. Siegel, 1946); Moja najdraža brineta (E. Nugent, 1947); Casbah (J. Berry, 1948); Pješčano uže (W. Dieterle, 1949); Udri đavola (J. Huston, 1953); 20 000 milja pod morem (R. Fleischer, 1954); Put oko svijeta za 80 dana (M. Anderson, 1956); Priča o ljudskom rodu (I. Allen, 1957); Svilene čarape (R. Mamoulian, 1957); Miris misterije (J. Cardiff, 1960); Putovanje na dno mora (I. Allen, 1961); Pet tjedana u balonu (I. Allen, 1962); Priče strave (R. Corman, 1962); Gavran (R. Corman, 1963); Stravična komedija (J. Tourneur, 1963); Naivčina (J. Lewis, 1964).

LIT.: G. Frazier, The One with the Moustache Is Costello, New York 1947.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

LORRE, Peter. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 12.6.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/lorre-peter>.