LEWIS, Jerry

LEWIS, Jerry (pr. ime Joseph Levitch), am. filmski i tv-glumac, redatelj, scenarist i producent (Newark, New Jersey, 16. III 1926). Dijete zabavljača, nastupao je uz roditelje i već sa 5 godina imao samostalne pjevačke točke. Uzdržavajući se kao konobar, kaz. razvodnik i dr., pokušavao se probiti kao komičar, a prve uspjehe postigao je imitiranjem i karikiranjem film. zvijezda. God. 1946. započinje suradnju s tada anonimnim pjevačem → Deanom Martinom; uspješni nastupi u nekoliko noćnih klubova omogućuju im prodor na kabaretsku scenu i televiziju (ubrzo postaju vodeći komičarski tandem kompanije CBS). Osnovna obilježja njihove scenske pojave — Martin glumi uravnoteženoga romant. pjevača kojeg L. neprekidno ometa neobuzdanim lakrdijaškim ispadima — nepromijenjeno su prenesena i na film. Debitiraju 1949. osrednjom komedijom Moja prijateljica Irma G. Marshalla. Ugovorno vezani za kompaniju Paramount, do 1956. snimaju 16 filmova — uglavnom adaptacija poznatih kaz. ili film. komedija (L. u njima tumači uloge u kojima su prethodno nastupale ženske zvijezde G. Rogers, C. Lombard i dr.). Iz tog razdoblja osobito se ističu Artisti i modeli (1955) i Hollywood ili propast (1956) F. Tashlina; u prvome L. je »žrtva« uživljavanja u stripove, a u drugome pretjeranog obožavanja film. zvijezda. Poč. 50-ih godina L. i Martin su pri vrhu liste popularnosti i komercijalnosti (1951-56. medu 10 najkomercijalnijih). God. 1957. L. se odvaja od Martina, djelujući otada i kao scenarist, redatelj i producent. Njegova glum. pojava i likovi temelje se na konceptu »hollywoodskog idiota«, posve nedozrele i neprilagodljive osobe, zapravo naivnoga djetinjastog neurotika; naprašila infantilnost usmjerena je protiv tekovina potrošačkog društva, njegovih običaja, institucija i morala. L. daje prednost vizualnoj komici s obiljem gegova i grimasa što iziskuje i velik fiz. napor, budući da stasom i licem pravilnih crta nije baš fizički predodređen za lakrdiju (u kojoj je nastavljač komike braće → Marx). Kao redatelj već od sredine 60-ih godina sve češće posiže za komičkim stereotipovima i ponavljanjem dosjetki. Od njegovih red. projekata ističu se Čarobni napitak doktora Jerryja (The Nutty Professor, 1963), u kojem tematizira motiv podvojene ličnosti (nespretni znanstvenik/šarmantni zavodnik), i Obiteljski nakit (The Family Jewels, 1965), u kojem tumači čak 7 uloga.

Ignoriran od am. kritike, a od francuske slavljen kao »kralj ludosti« (le roi du crazy), postupno evoluira u nostalgičnog klauna; štoviše, u Kralju komedije (1983) M. Scorsesea on tumači relativno ozbiljnu ulogu, a R. De Niro komičnu. Do 1986. režirao je 12 filmova, a (osim u njima i bez Martina) glumio u još 18; na listi 10 najkomercijalnijih am. glumaca bio je 1957-59. i 1961-63. Objavio je autobiografsku knjigu Potpuni filmski stvaralac (The Total Film-Maker, New York 1971).

Ostali važniji filmovi — kao glumac (uz Martina): To je moj sin (H. Walker, 1951); Padobranci protiv volje (N. Taurog, 1952); Poslužitelj na golf-igralištu (N. Taurog, 1953); Mrtvi od straha (G. Marshall, 1953); Uživaj život, Jerry (N. Taurog, 1954); Jerry u cirkusu (J. Pevney, 1954); Šerif na Divljem zapadu (N. Taurog, 1956); samostalno: Rock-a-Bye Baby (F. Tashlin, 1958); Muška gejša (F. Tashlin, 1958); Posjet malom planetu (N. Taurog, 1959); Cinderfella (F. Tashlin, 1960); Pa to je samo novac (F. Tashlin, 1962); Tko pazi na dućan?/Ludorije Jerryja Lewisa (F. Tashlin, 1963); Zaljubljeni bolničar (F. Tashlin, 1964); Boeing, Boeing (J. Rich, 1965); Izlaz (G. Douglas, 1966); Slapstick (S. Paul, 1981).

Ostali važniji filmovi - kao redatelj: Idiot u Hollywoodu (The Errand Boy, 1961); Naivčina (The Patsy, 1964); Troje na jednom kauču (Three on a Couch, 1966); Dvojnik u škripcu (The Big Mouth, 1967); Gdje je put za frontu? (Ja, ja, mein General! But Which Way to the Front?, 1970); Jerry traži posao (Hardly Working, 1980); Uvijek stradaju mali (Smorgasbord, 1983).

LIT.: R. Gehman, That Kid: The Story of Jerry Lewis, New York 1964; G. Recasens, Jerry Lewis, Paris 1970; L. Maltin, Movie Comedy Teams, New York 1970; A. Marx, Everybody Loves Somebody Sometime (Especially Himself): The Story of Dean Martin and Jerry Lewis, New York 1974.