LAWSON, John Howard

LAWSON, John Howard, am. scenarist, pisac i teoretičar filma (New York, 25. IX 1894, po nekim izvorima 1896 — New York, po nekim izvorima Ciudad de México, 11. VIII 1977). Studirao na elitnom Williams Collegeu. Isprva novinar u Rimu. Suosnivač je i predsjednik udruge am. scenarista Screen Writers Guild u Hollywoodu. Piše kaz. komade uspješne na Broadwayu a od 1928. i scenarije za dokum. i igr. filmove (Srce Španjolske, 1937, L. Hurwitza i H. Klinea; Blokada, 1938, W. Dieterlea; Alžir, 1938, J. Cromwella; Četiri sina, 1940, A. Mayoa; Akcija na Sjevernom Atlantiku, 1943, L. Bacona; Sahara, 1943, i Protunapad, 1945, Z. Korde; Slom, 1947, S. Heislera /uz suradnju na mnogim drugima/). God. 1947. optužen je a 1948. i osuđen zbog »antiameričke djelatnosti«, o čemu je s → hollywoodskom desetoricom objavio knjigu Film u borbi idejâ (Film in the Battle of Ideas, 1953). Po izlasku iz zatvora odlazi u Meksiko i posvećuje se kazališno- i filmskoteorijskom radu. U svome najvažnijem djelu Film: stvaralački proces (Film: The Creative Process, 1964), pisanom za višegodišnjeg boravka u Moskvi, zalaže se za racionalističku, humanističku i marksističku teleološku koncepciju filma kao ovladavanja realnosti sviješću, da bi se ostvarilo organsko jedinstvo osjećajâ i razuma (ideal u koji umjetnost kapitalističkog svijeta ne vjeruje, ali koji se ostvario u nekim dokum. filmovima te mnogim sovj. ostvarenjima svih rodova, nasuprot zapadnjačkom »filmu otuđenja«). Odlučujuću ulogu trebala bi imati montaža, auditivno-vizualni sukob koji svjesno organizira odnose vremena i prostora u stalnom kretanju cjeline i svih njenih dijelova (što suvremeni film izbjegava zbog izražavanja dinamičkog konflikta vrijednosti). Predavao je o filmu i kazalištu na više am. sveučilišta.

Za teoriju filma značajno je i njegovo djelo Teorija i tehnika pisanja kazališnog komada i scenarija (Theory and Technique of Playwriting and Screenwriting, 1949).