LATINOVITS, Zoltán

LATINOVITS, Zoltán, madž. filmski, kazališni i tv-glumac (Budimpešta, 9. IX 1932 — Balatonszátszó, 5. VI 1976). Kao priučeni radnik na mostogradnji bio je član amaterske kaz. družine. Stekavši diplomu inženjera građevine (istovremeno je učio i glumu), 1956. odlazi u Debrecen kao glumac tamošnjeg kazališta. Potom godinama igra u provincijskim teatrima Miskolca, Kecskeméta i Veszpréma, a od 1962. s manjim prekidima nastupa u budimpeštanskima, tumačeći karakterne uloge u repertoaru vrlo širokog raspona — od Shakespearea preko O'Neilla do Örkénya; isticao se i kao recitator osebujna stila. Na filmu debitira 1959 (Pješice u raj I. Fehéra) i potom nastupa u oko 50 filmova uglavnom vodećih madž. redatelja, potvrdivši se kao jedna od najizrazitijih glum. osobnosti svoje generacije. Osobito zapažene uloge ostvario je u Golaćima (1965) M. Jancsóa, Hladnim danima (1966) A. Kovácsa, Tri noći jedne ljubavi (1967) i Putovanju oko moje ljubavi (1970) Gy. Révésza te u Sindbadu (1971) Z. Huszárika. Glumio je i na televiziji. Dobitnik je drž. Nagrade Béla Balázs. U toku priprema za film Csonváry Z. Huszárika (dovršen stoga tek 1979) počinio je samoubojstvo, skočivši pod vlak na istoj željezničkoj stanici, na kojoj si je 4 desetljeća ranije život oduzeo proleterski pjesnik Attila József.

Ostale važnije uloge: Odvezivanje i vezanje (M. Jancsó, 1963); Ševa (L. Ranódy, 1963); Foto Háber (Z. Várkonyi, 1963); Pretposljednji (K. Makk, 1963); Karambol (F. Máriássy, 1964); Svaki je početak težak (Gy. Révész, 1966); Madžarski bogatun—Zotlán Kárpáthy (Z. Várkonyi, 1966); Sve o ženama (M. Keleti, 1967); Krstitke (I. Gaál, 1967); Zidovi (A. Kovács, 1968); Muk i krik (M. Jancsó, 1968); Zvijezde Egera (Z. Várkonyi, 1968); Obitelj Tóth (Z. Fábri, 1969); Licem u lice (Z. Várkonyi, 1970); Ljubavni snovi (M. Keleti, 1970); Imao sam trideset i dva imena (M. Keleti, 1973); Na madžarskom ugaru (A. Kovács, 1973); Bila jednom jedna obitelj (Gy. Révész, 1974); 141 minuta »Nedovršene rečenice« (Z. Fábri, 1974); Stari (Gy. Révész, 1975); Peti pečat (Z. Fábri, 1977).