KURI, Yoji

KURI, Yoji, jap. scenarist, redatelj, crtač, animator i producent (Fukui, 9. IV 1928). Od 1950. studira na Bunka Gakuin School, najpoznatijoj umj. akademiji u Tokiju. Isprva karikaturist u mnogim dnevnicima i tjednicima; 1957. i 1958. prima za crteže najviše drž. nagrade. God. 1958. objavljuje prvu knjigu karikaturâ; 1960. osniva vlastitu produkciju crt. filmova Kuri Jikken Manga Kobo. S prijateljima Manabeom i Yanagiharom osniva grupu »Tri crtača« i započinje oštru polemiku s jap. animatorima, tražeći napuštanje usko lokalne tradicije i uključivanje u suvremene svjetske oblikovne struje. Njegov prvi crt. film Ljudski zoo (Human Zoo, 1960) izravno se inspirira evr. teatrom apsurda, crtež mu potiče iz am. grafičke tradicije, a nazor na svijet iskazuje u sferi poetskog nonsensa bliskog N. McLarenu, J. Hubleyju, G. Dunningu i dr.

Nakon 1960. K. realizira velik broj kraćih i dužih crt. filmova, od kojih mnogi nisu obuhvaćeni objavljenim filmografijama; za televiziju izrađuje kratke »crtice« koje zatim dorađuje i distribuira u, kino-mreži. Nakon zapaženoga međunar. uspjeha Ljudskog zooa slijedi Tu i tamo (Here and there, 1961), mješavina crtežne animacije, fotografijâ, novinskih izrezaka itd. Zatim realizira filmove Locus (1963), Ljubav (Love, 1963), Čovjek, žena i pas (Man Woman and Dog, 1964) i Susjed (The Man Next Door, 1965), drske satire o odnosu muškarca i žene, izrazito mizoginične tendencije; njima pripada i Au fou! (1966). AOS (1964) je film posebno karakterističan za ovog autora: radi se o nizu bizarnih transformacija i nadrealnih obrata u unutrašnjosti čudesne kutije, gegovi se smjenjuju strelovitom brzinom, metamorfoze su nagle, neočekivane, pune iracionalnosti, naglašene okrutnosti i senzualnosti. Dugme (The Button, 1963) progovara o opasnost atomskog rata, a Stolica (The Chair, 1963) je prvi domet u kojem K. koristi tehniku piksilacije. Novo remek-djelo Samuraj (Samurai, 1965) šokantna je ali rafinirana analiza nasilja u seriji strelovitih »flasheva«. Jaje (The Egg, 1966) sadrži grotesku o prezasićenom građanskom svijetu na rubu katastrofe, Ludi svijet (Crazy World, 1970) niže kratke gegove na temu ludila suvremenog života, dok Kupaonica (The Bath Room, 1971) ponovno koristi piksilaciju. Motivi iz prvih Kurijevih filmova obnavljaju se u filmovima Život na grani (Living on the Boughs, 1972), Manga (1977) i Budi sebičan (Be an Egoist, 1981). Izdvajaju se još Klavirska fantazija (Fantasy of Piano, 1972), muz. figuralna fantazija o zvucima koji se pretvaraju u slike i simbole, te Ponoćni paraziti (The Midnight Parasites, 1972), najbolja njegova obradba motivâ okrutnosti, agresije i opsjednutosti.

K. njeguje izazovno nedopadljiv crtež, mutne i odbijajuće boje, isprekidanu animaciju, zv. kulisu sastavljenu od krikova, urlika i najneočekivanijih auditivnih udara. Deklarirani oponent »lijepe« umjetnosti, neprestano se okreće nasilju, erotici, apsurdu i bezobrazluku. Sažet, britak i provokativan u izrazu, majstor crnoga i zbunjujućeg gega, zapravo geg-šoka, K. je jedna od najoriginalnijih ličnosti jap. i svjetske suvremene animacije.