KORDA, Alexander

KORDA, Alexander (pr. ime Sándor Kellner), brit. producent i redatelj madžarsko-žid. podrijetla (Pusztatúrpásztó, 16. IX 1893 — London, 23. VI 1956). Brat → Vincenta K. i → Zoltána K. Studirao na Kraljevskom sveučilištu u Budimpešti. Nakon jednogodišnjeg boravka u Parizu isprva se bavi novinarstvom; suosnivač je film. časopisa »Pesti Mozi«. Na filmu od 1914, režiravši Prevarenog novinara (A becsapott újságíró). Od 1916. scenarist je i redatelj u vodećoj madž. kompaniji Corvin; do 1919. režirao je 24 filma, većinom izgubljena, stekavši reputaciju »enfant terriblea« madž. filma. Po dolasku na vlast admirala Horthyja odlazi u Beč, pa u Berlin; u tom razdoblju režira 10 filmova (u kojim većinom nastupa njegova supruga Maria Corda), a okušava se i kao producent. Od 1927. djeluje u Hollywoodu, gdje — radeći za kompanije First National i Fox — režira 10 filmova; jedan od njih, Privatni život Helene Trojanske (The Private Life of Helen of Troy, 1927), postaje obrascem na kojem će sazdati svoje najveće uspjehe. Ne snalazeći se isprva u zv. filmovima, zavađen s am. producentima i rastavljen, 1930. odlazi u Francusku, gdje za franc. ogranak Paramounta režira 2 filma; značajniji od njih, Marius (1931), nastao je prema poznatom djelu M. Pagnola. Završavajući svoju kozmopolitsku karijeru, 1931. se nastanjuje u Vel. Britaniji, nametnuvši se ubrzo kao najvitalnija figura te kinematografije 30-ih godina. Osnovavši 1932. kompaniju London Film Productions, sve više djeluje kao producent. Većega međunar. iskustva od dr. tada dominantnih osobnosti brit. produkcije — M. Balcona, V. Savillea i H. Wilcoxa — K. stvara filmove koji eksploatiraju brit. afinitet za nacionalnu povijest, rodoljubne filmove i glum. kreacije s dozom teatralnosti, no u kojima povlađuje i am. sklonosti za spektaklom i kontinentalnoj za intimizmom. Uz suradnju braće (smatra ga se najvećim nepotistom u povijesti brit. filma) i scenarista L. Biroa, te okupljajući sposobne redatelje, proizvodi više tzv. imperijalnih epopeja. Najveći uspjeh postiže za Oscara nominiranim Privatnim životom Henrika VIII (The Private Life of Henry VIII, 1933); taj raskošni i duhoviti film o engl. kralju (Ch. Laughton) koji je dao pogubiti 2 svoje supruge, postiže izvanredan komerc. uspjeh i osigurava mu partnerstvo (i financ. podršku) s am. kompanijom United Artists. Zaokupljen producenturom, režira još svega 5 filmova, od kojih se osobito ističu Rembrandt (1937), o posljednjim godinama velikoga niz. slikara (Ch. Laughton), snimljen u novosagrađenom studiju Denham, i Lady Hamilton (That Hamilton Woman/Lady Hamilton, 1942), pov. film (atraktivno snimljena bitka kod Trafalgara) sa zapletom utemeljenim na ljubavi admirala Nelsona i Emme Hamilton (L. Olivier i V. Leigh). Od njegovih producentskih pothvata najznačajniji su Katarina Velika (P. Czinner, 1934), Crveni cvijet (H. Young, 1935), Sanders s rijeke (Z. Korda, 1935), Duh putuje na Zapad (R. Clair, 1935), Ono što će doći (W. C. Menzies, 1936), Gonič slonova (R. J. Flaherty i Z. Korda, 1937), Vitez bez oklopa (J. Feyder, 1937) i Bubanj (Z. Korda, 1938), djela koja najjasnije iskazuju komerc. ambicije brit. filma, kao i ukus vremena, često nazivanog »Kordinom erom«. Nakon 1939. javljaju se u njegovu radu teškoće, pa je prinuđen raspustiti kompaniju. God. 1940. bezuspješno pokušava započeti novu hollywoodsku karijeru. Vrativši se u Britaniju, 1943. stupa u partnerstvo s kompanijom MGM i rukovodi njezinom brit. proizvodnjom. Vlastitu kompaniju obnavlja po završetku II svj. rata i do sredine 50-ih godina ponovno je jedna od najutjecajnijih osobnosti brit. filma; osobito uspješno surađuje s redateljima C. Reedom (za čiju je karijeru posebno zaslužan), D. Leanom, A. Asquithom i J. Duvivierom. U to vrijeme kupuje akcije kompanije British Lion, koju neposlovnim potezima 1954. dovodi pred bankrot: smatraju ga odgovornim za gubitak 3 milijuna funti posuđenih od vlade. Dvije godine potom umire od srčanog udara. Režirao je ukupno 55 filmova (posljednji Idealan suprug — An Ideal Husband, 1948). God. 1942, kao prvi brit. sineast, dobiva počasno plemstvo (Sir); 1947. među osnivačima je Britanske filmske akademije (British Film Academy).

Ostali važniji filmovi (kao redatelj): Magnat Miško (Mágnás Miska, 1917); Kraljević i prosjak (Seine Majestät das Bettelkind, 1920); Samson i Dalila (Samson und Dalila, 1922); Gospođa ne želi djecu (Madame wünscht keine Kinder, 1926); Moderna gospođa Dubarry (Eine Dubarry von heute, 1926); Žuti ljiljan (Yellow Lily, 1928); Noćna straža (Night Watch, 1928); Vrisak (Squall, 1929); Njezin privatni život (Her Private Life, 1929); Služba za dame (Servis for Ladies, 1932); Djevojka iz restorana »Maxim’s« (The Girl from Maxim’s, 1933); Privatni život Don Juana (The Private Life of Don Juan, 1934); Potpuni stranci (Perfect Strangers, 1945).

Ostali važniji filmovi (kao producent): Novac (Z. Korda, 1933); Vatra nad Engleskom (W. K. Howard, 1937); Muškarci nisu bogovi (W. Reisch, 1937); Četiri pera (Z. Korda, 1939); Lav ima krila (M. Powell, A. Brunel i B. D. Hurst, 1939); Bagdadski lopov (M. Powell, L. Berger i T. Whelan, 1940); Lydia (J. Duvivier, 1941); Knjiga o džungli (Z. Korda, 1942); Biti ili ne biti (E. Lubitsch, 1942); Sahara (Z. Korda, 1943); Ana Karenjina (J. Duvivier, 1948); Pali idol (C. Reed, 1948); Mladi Winslow (A. Asquith, 1948); Mala stražnja prostorija (M. Powell i E. Pressburger, 1949); Treći čovjek (C. Reed, 1949); Sedam dana do podneva (J. Boulting, 1950); Prognan na otoke (C. Reed, 1951); Plači, voljena zemljo (Z. Korda, 1951); Hoffmannove priče (M. Powell i E. Pressburger, 1951); Brži od zvuka (D. Lean, 1952); Berlinska priča (C. Reed, 1953); Hobson u neprilici (D. Lean, 1954); Jare za dvije pare (C. Reed, 1955); Duboko plavo more (A. Litvak, 1955); Richard III (L. Olivier, 1956).

LIT.: P. Tabori, Alexander Korda, New York, 1966; K. Kulik, Alexander Korda, New Rochelle 1975; M. Korda,, Charmed Lives: A Family Romance, New York/London 1979; A. Tóbiás, Korda Sándor, Budapest 1980.