KONWICKI, Tadeusz

KONWICKI, Tadeusz, polj. redatelj, scenarist i pisac (Nowa Wilejce, 22. VI 1926). Usporedno sa spisateljskom karijerom (1950. objavljuje prvi roman) K. se počinje baviti i filmom — isprva, krajem 40-ih godina, kao kritičar, a zatim i kao scenarist. Njegov scenarij umnogome je pridonio uspjehu filma Zimski sumrak (1957) S. Lenartowicza, priči o ljudima čije su uspomene na rat toliko žive da ih onemogućuju u potpunijem uključivanju u sadašnjost. Ta je tema prisutna kroz čitav opus Konwickog, pa tako i u njegovu red. debiju Posljednji dan ljeta (Ostatni dzień lata, 1958, suredatelj i koscenarist sa snimateljem J. Laskowskim), melankoličnoj studiji usamljenosti, a još više u njegovu prvome samostalnom filmu Dušni dan (Zaduszki, 1961), koji se prvenstveno bavi uspomenama, pretežito ratnim, dvoje mladih ljudi koji se ne snalaze u svakidašnjici. Korak dalje otišao je u Saltu (1965), gdje uz sentimentalnu vezanost za uspomene postoji i stanovita demistifikacija polj. karaktera, kao i legende o ratu. Najsloženiji i najuspjeliji mu je film Kako daleko, a kako blizu (Jak daleko stąd, jak blizko, 1972), koji kroz niz likova daje panoramu suvremene Poljske, opsjednute uspomenama na rat. Produbljujući svoje osnovne tematske preokupacije u vrlo osobnim, intimnim filmovima melankolična ugođaja, s čestom uporabom ekspresionističkih i simboličkih slika, K. se razvio u jednog od značajnijih autora poratne polj. kinematografije. Režira i na televiziji.

Ostali važniji filmovi — kao scenarist: Majka Ivana Anđeoska (J. Kawalerowicz, 1961); Faraon (J. Kawalerowicz, 1966); Jowita (J. Morgenstern, 1967); Austeria (J. Kawalerowicz, 1983); kao redatelj: Trenutak mira (omnibus, epizoda Matura — Abitur, 1965); Dolina Isse (Dolina Issy, 1982).