KANIN, Garson

KANIN, Garson, am. scenarist, redatelj, producent, kaz. glumac i pisac (Rochester, New York, 24. XI 1912). Za velike ekon. krize prekida školovanje i nastupa kao jazz-glazbenik, a potom i kao glumac u burleskama i vodviljima. Nakon studija na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti (AADA) debitira kao glumac na Broadwayu (1933); djeluje i kao asistent redatelja u nizu komedija, a 1937. i sâm počinje režirati. U Hollywood, na poziv S. Goldwyna, odlazi 1938. i isprva surađuje na scenarijima bez potpisa; prešavši iste godine u kompaniju RKO, režira film Čovjek za sjećanje (A Man to Remember), započevši za hollywoodske prilike neobičnu karijeru, jer se najprije afirmirao kao redatelj, a tek potom i kao scenarist. Do 1941. režira 7 filmova, uglavnom komedijâ bizarnog pristupa humoru i rafinirane nekonvencionalnosti (npr. Neudata majka — Bachelor Mother, 1939, i Bilo tko — Tom, Dick and Harry, 1941). Za II svj. rata režira i producira dokum. filmove za Office of Emergency Management; potkraj rata sa C. Reedom surađuje na dokum. filmu Istinska slava (The True Glory, 1945), prikazu iskrcavanja u Normandiji, nagrađenom Oscarom. Po završetku rata na Broadwayu 1946. postiže velik uspjeh postavom vlastitog komada Jučer rođena (Born Yesterday). U Hollywoodu se tada ozbiljnije posvećuje scenar. radu, najčešće u suradnji sa suprugom → R. Gordon; njihovih 5 scenarija uspješno režira G. Cukor (Dvostruki život, 1947; Adamovo rebro, 1949; Vrsta za brak, 1952; Pat i Mike, 1952; To ti se trebalo dogoditi, 1954), čiji se nenametljiv stil režije pokazao izuzetno prikladnim za predloške koji se (najčešće) duhovito bave odnosom muškarac-žena, obilujući dinamičnim izmjenama dijaloga. Cukor ekranizira i Kaninov komad Jučer rođena (1950). Potkraj 60-ih godina vraća se režiji, ali — nakon komerc. neuspjeha dvaju filmova — ostaje aktivan samo kao film. publicist i pisac, svrativši pozornost biografijom glum, para S. Tracy/K. Hepburn te zapisima o Hollywoodu.

Njegov brat Michael Kanin je film. scenarist i producent.

Ostali važniji filmovi — kao redatelj: Velikan glasa (The Great Man Votes, 1939); Moja najdraža supruga (My Favorite Wife, 1940); Oni su znali što žele (They Knew What They Wanted, 1940); Pozdrav Francuskoj (Salute to France, 1946, suredatelj sa J. Renoirom; kratkometr. dokumentarni); Neka vrst kicoša (Some Kind of a Nut, 1969, i scenarist); kao scenarist: Žena godine (G. Stevens, 1942, priča); Što brojniji, to veseliji (G. Stevens, 1943, priča); Djevojka tu ne može pomoći (F. Tashlin, 1956, priča); Zadnji čas (B. Edwards, 1960, priča); Trka štakora (R. Mulligan, 1960, prema vlastitom komadu).