JUTRA, Claude

JUTRA, Claude, kan. filmski i tv-redatelj, scenarist i glumac franc. izraza (Montreal, 11. III 1930 — 1987). Napustivši studij medicine, upisuje tečaj dramaturgije na školi pri Théâtre du Nouveau Monde u Montrealu. Potom uči glumu u Parizu (R. Simon), a ondje realizira i svoj prvi, eksp. film Neprekidan pokret (Mouvement perpetuel, 1949); također kao student realizira i nekoliko filmova u korežiji sa M. Braultom. Od 1955. radi za National Film Board of Canada, tako poznatu tv-seriju Slike u kutiji (Images en boîte). Kao glumac sudjeluje u realizaciji čuvenoga eksp. filma Priča o stolici (1957) N. McLarena. God. 1960. sa J. Rouchom snima dokum. film Niger ’60, u kojem usvaja i usavršava metode filma istine. U svojim najuspjelijim filmovima J. se iskazuje kao liričar s osjećajem za detalje u postupcima svojih likova. To najbolje potvrđuje autobiografskim filmom istine Sve u svemu (À tout prendre, 1963), ključnim djelom novije kan. produkcije, te svojim i u kritike i u publike najuspješnijim filmom Moj ujak Antoine (Mon oncle Antoine, 1970), pričom iz života frankokanadskih rudara u doba buđenja nacionalne svijesti, u kojem sjedinjuje poetsku notu priče (odnos ujaka i nećaka) s izrazito realist. fotografijom. (M. Brault). God. 1972. adaptira sentimentalni roman E. Rolland Kamouraska, S pretenzijama da stvori kan. verziju filma Prohujalo s vihorom; mada vizualno raskošan, sa slikovitim pejzažima, taj kostimirani spektakl ne iskazuje neke veće umj. vrijednosti, postigavši — međutim — uspjeh u publike.

Ostali važniji filmovi: Quebec — USA (1962, suredatelj sa M. Braultom); Djeca tišine (Les enfants du silence, 1963, suredatelj sa M. Braultom); Kako doznati (Comment savoir, 1966); Auh! (Wow!, 1969); Marie-Christine (1970); Jedrenje na valovima (Surfacing, 1980).