JOUVET, Louis

JOUVET, Louis, franc. kazališni i filmski glumac te kazališni redatelj (Crozon, 24. XII 1887 — Pariz, 16. VIII 1951). Već kao dječak pokazuje zanimanje za kazalište, no ipak završava studij farmacije u Parizu i kraće vrijeme radi kao apotekar. God. 1910. odlučuje se za glum. karijeru i pridružuje kaz. trupi L. Noëla. Od 1913. član je trupe J. Copeaua u kazalištu Vieux-Colombier, gdje počinje i režirati. Vlastitu družinu (Compagnie Louis-Jouvet) osniva 1922. u kazalištu Comédie des Champs-Elysées, kojem je od 1927. i umj. direktor. Od 1934. vodi kazalište Athenée, a 1936—40. redatelj je u Comédie-Française; usporedno predaje i glumu na pariškom konzervatoriju.

Kao glumac (smatra ga se jednim od najvećih franc. kazališnih glumaca uopće) isticao se u karakternim ulogama i u klasičnome (npr. Molière /osobito kao Tartuffe i Don Juan/, Beaumarchais i Musset) i u modernom (npr. M. Pagnol, P. Claudel, J. Romains /posebno njegov Knock ili trijumf medicine/ i J. Giraudoux) repertoaru. Kao redatelj (svojim je predstavama često bio i scenograf), osobito je uspješno postavljao komade modernih franc. dramatičara (npr. J. Giraudouxa i J. Cocteaua).

Njegov odnos prema filmu bio je dvojak: privlačio ga je kao umjetnost bliska kazalištu, a istovremeno i odbijao, budući da je dosta često bio prinuđen — kako bi namaknuo sredstva za održavanje svoje kaz. družine — nastupati u drugorazrednim projektima. Na filmu se prvi put pojavio u nij. razdoblju (1913), prvu veliku ulogu odigrao 1933 (Topaze L. Gasniera /no to je zapravo bilo »snimljeno kazalište«/), a pravu film. karijeru započeo 1936, malom ali duhovitom i zaokruženom interpretacijom prepredenog svećenika u Herojskom kermesu J. Feydera. Nakon toga (1936—40), glum. stilom koji odlikuju suptilno psihol. nijansiranje, smisao za humor i stanovita ironija, postaje jednim od rodonačelnika realist. glume franc. poetskog realizma, kao i (uz P. Fresnaya i J.-L. Barraulta) vodećom zvijezdom intelektualnije film. publike. Tu se ističu uloge dekadentnoga i ciničnog aristokrata u filmu Na dnu (1936) J. Renoira, policijskog inspektora u Alibiju (1937) P. Chénala, špijuna u Gospođici doktor (1937) G. W. Pabsta, advokata-vlasnika varijetea u Pozivnici za ples (1937) J. Duviviera, zaljubljenog svodnika u Smiješnoj drami (1937) M. Carnéa, franc. političara grofa Roederera u Marseljezi (1938) J. Renoira, životnog gubitnika u Hotelu Sjever (1938) M. Carnéa i ostarjelog glumca, vječitoga »mladog ljubavnika« u Kraju dana (1939) J. Duviviera.

God. 1941—45. u emigraciji je u Švicarskoj i Juž. Americi, gdje se bavi samo kazalištem. Po povratku u domovinu posvećuje se prvenstveno kazalištu (velike turneje njegove trupe po zap. Evropi i sjev. Africi), a nastavlja i s pedagoškim radom na konzervatoriju te obnaša odgovorne funkcije na Francuskoj radio-difuziji. Filmove snima smanjenim ritmom; od tih poratnih uloga izdvaja se samo ona strogoga policijskog inspektora-usamljenika u filmu Quai des Orfèvres (1947) H.-G. Clouzota. Nastupio je u oko 35 filmova. Objavio je nekoliko teatroloških i memoarskih knjiga.

Njegova kći Lisa Jouvet kazališna je i filmska glumica.

Ostale važnije uloge: Gospodin Flow (R. Siodmak, 1936); Odoka (M. L'Herbier, 1937); Maltežaninova kuća (P. Chénal, 1938); Shanghajska drama (G. W. Pabst, 1938); Ulaz umjetnikâ (M. Allégret, 1938); Fantastična kočija (J. Duvivier, 1939); Kakav otac, takav sin (J. Duvivier, 1940); Volpone (M. Tourneur, 1940); Povratnik (Christian-Jaque, 1946); Ljubavnici su sami na svijetu (H. Decoin, 1948); Lady Paname (H. Jeanson, 1949); Miquette i njena majka (H.-G. Clouzot, 1949); Povratak u život (omnibus, epizoda H.-G. Clouzota, 1949).