HOLDEN, William

HOLDEN, William (pr. ime W. Franklin Beedle jr.), am. filmski i kazališni glumac (O'Fallon, Illinois, 17. IV 1918 — Santa Monica, California, 16. X 1981). Iz bogate obitelji koja se bavila kem. industrijom. Pohađao Pasadena Junior College i usporedno nastupao u radio-dramama i lokalnom kazalištu. God. 1937, s nepunih 20 godina, sjajno je odigrao ulogu 80-godišnjeg svekra Marije Curie u drami Manya, što mu je donijelo ugovor s kompanijom Paramount, gdje isprva tumači epizodne uloge. Prvu veću ulogu igra 1939 (kao zamjena za T. Powera) u filmu (kompanije 20th Century-Fox) Zlatni mladić R. Mamouliana; Paramount nije pravio prepreke i H. je postigao svoj prvi uspjeh ulogom boksača koji bi radije bio violinist. Takva mješavina surovosti i nježnosti (tada jedan od omiljenih hollywoodskih motiva), kao i neodlučnost u izboru životnog puta u tom filmu, radikalizirala se kasnije kod Holdena do likova koje odlikuje osebujna moralna ambivalencija. Njegovo dobrodušno, ljepuškasto, dječačko lice isprva mu je osiguravalo uloge kakve je sâm najbolje karakterizirao nazivom »Jim koji se smije«. Međutim, 1950. redatelj B. Wilder njegovu privlačnu vanjštinu dovodi do ekstrema prikazujući ga kao neuspjeloga film. scenarista — ulizivačkog žigola ostarjele zvijezde (G. Swanson) u Bulevaru sumraka (nominacija za Oscara); tada i kritičari Holdenu prvi put posvećuju veću pažnju, a producenti ga nastoje lansirati kao prvorazrednu komerc. atrakciju. Najveće osobne uspjehe postiže ipak u suradnji s Wilderom, ostvarujući likove simpatičnih pokvarenjaka; ta je dvojnost Holdena 50-ih godina učinila vrlo zanimljivom glum. pojavom (»iskvarenijom« verzijom → momka iz susjedstva) u okviru realist. tendencijâ am. filma nakon II svj. rata, suprotstavljajući ga »definiranim« junacima i čineći ga bliskim M. Brandu iz Tramvaja zvanog čežnja (E. Kazan, 1951). Najreprezentativnijom njegovom ulogom uopće smatra se ona u Stalagu 17 (B. Wilder, 1953) — uloga logoraša u nacističkom logoru, koji je u nedoumici između vlastitih i općih interesa; za nju je nagrađen Oscarom. Slične karaktere ocrtava i u filmovima Sabrina (1954) B. Wildera i Piknik (1956) J. Logana. God. 1954—58. na listi je 10 najkomercijalnijih am. glumaca. Potkraj 50-ih godina popularnost mu opada. Vraća je tek desetak godina kasnije — ulogom negativca, južnjačkog oficira suočenog s moralnim problemom obveze prema prijatelju u vesternu Divlja horda (1969) S. Peckinpaha; ona predstavlja kulminaciju u njegovu postupnom preobražaju u »ortodoksnoga« film. junaka. Za uloge otpuštenoga i u »kasnoj« ljubavi razočaranoga tv-funkcionara u filmu TV-mreža (1976) S. Lumeta nominiran je za Oscara. Svoje posljednje uspjehe postiže u 2 filma »hollywoodske« tematike: kao ostarjeli producent koji nastoji angažirati omiljenu glumicu iz mladih dana u Fedori (1978) B. Wildera i kao deziluzionirani producent koji prijatelja-redatelja pokušava spasiti od psih. i fiz. kraha u Pasjim sinovima (1981) B. Edwardsa. Nastupio je u ukupno 67 filmova. Slovio je kao jedan od najbogatijih film. glumaca uopće (nadimak Golden Holden). Umro je u svojoj vili pod ni do danas razjašnjenim okolnostima.

Ostale važnije uloge: Naš grad (S. Wood, 1940); Arizona (W. Ruggles, 1941); Texas (G. Marshall, 1941); Znameniti Andrew (S. Heisler, 1942); Sjaj podneva (J. Farrow, 1947); Rachel i stranac (N. Foster, 1948); Apartman za Peggy (G. Seaton, 1948); Tamna prošlost (R. Maté, 1948); Čovjek iz Colorada (H. Levin, 1949); Stanica Union (R. Maté, 1950); Jučer rođena (G. Cukor, 1950); Snaga oružja (M. Curtiz, 1951); Boots Malone (W. Dieterle, 1952); Prekretnica (W. Dieterle, 1952); Mjesec je tužan (O. Preminger, 1953); Vječito žensko (I. Rapper, 1953); Bijeg iz tvrđave (J. Sturges, 1953); Provincijalka (G. Seaton, 1954); Mostovi Toko-Rija (M. Robson, 1954); Ljubav je sjajna stvar (H. King, 1955); Ponosni i obeščašćeni (G. Seaton, 1956); Prema nepoznatom (M. LeRoy, 1956); Most na rijeci Kwai (D. Lean, 1957); Ključ (C. Reed, 1958); Konjanici (J. Ford, 1959); Svijet Suzie Wong (R. Quine, 1960); Špijun po zapovijedi (G. Seaton, 1961); Lav (J. Cardiff, 1962); Pariz kad cvrči (R. Quine, 1964); Sedma zora (L. Gilbert, 1964); Alvarez Kelly (E. Dmytryk, 1966); Đavolska brigada (A. V. McLaglen, 1968); Vagabundi Zapada (B. Edwards, 1971); Osvetnici Colorada (Da. Mann, 1972); Bezbrižno (C. Eastwood, 1973); Pakleni toranj (J. Guillermin, 1974); Lov na ljude (P. Collinson, 1974); Damien — predskazanje II (D. Taylor, 1978); Djevojka iz plemena Ashanti (R. Fleischer, 1979); Kad je kraj blizu (J. Goldstone, 1979); Zemljanin (P. Collinson, 1980).

LIT.: L. J. Quirk, The Films of William Holden, Secaucus 1973.