HOFFMAN, Dustin

HOFFMAN, Dustin, am. filmski, kazališni i tv-glumac (Los Angeles, 8. VIII 1937). Sin rekvizitera kompanije Columbia. Studirao glazbu na Santa Monica City Collegeu. Glumiti počinje sa 19 godina u kazalištu Pasadena Playhouse. Uskoro seli u New York; ne mogavši odmah dobiti posla u kazalištu, izdržava se različitim poslovima (između ostalog, vratar je i bolničar u duševnoj bolnici). Ponekad se pojavljuje u malim ulogama na televiziji, a 1965. postaje glumcem u off-Broadway produkcijama; već 1966. nagrađen je nagradom Obie kao najbolji izvanbroadwayski glumac godine. Tako ga zapaža redatelj M. Nichols i angažira za gl. ulogu u svom filmu Diplomac (1967); iako je već prije odigrao 2 male epizode, tek se ta uloga — mladića koji je završio školu, a životno je potpuno dezorijentiran — smatra njegovim pravim film. debijem; ona mu donosi nominaciju za Oscara i gotovo preko noći status film. zvijezde.

Nakon godine dana provedene na Broadwayu, filmu se vraća Ponoćnim kaubojem (1969) J. Schlesingera, kao tuberkulozni newyorški skitnica i prevarant (ponovna nominacija za Oscara). Tom, kao i većinom sljedećih uloga, tumačeći — uglavnom u filmovima suvremene tematike — neurotične mlade ljude navedene da se suprotstave sredini u kojoj žive, postaje izrazitom zvijezdom novoga am. filma, a zbog sitna rasta i neugledna izgleda i njegovim vodećim »antijunakom«. Tako, u Velikome malom čovjeku (1970) A. Penna potpuno je atipičan junak vesterna; u Psima od slame (1971) S. Peckinpaha mirni je znanstvenik naveden na krajnje nasilje; u Lennyju (1974) B. Fossea tumači istinitu tragičnu ličnost Lennyja Brucea, kabaretista koji svojim tekstovima pokušava mijenjati svijest ljudi (ponovna nominacija za Oscara); u Svim predsjednikovim ljudima (1976) A. J. Pakule igra C. Bernsteina, jednog od dvojice novinara koji su razotkrili aferu Watergate; u Maratoncu (1976) Schlesingera slučajna je žrtva suvremene faš. zavjere; u Krameru protiv Kramera (1979) R. Bentona igra napuštenog supruga koji se poput majke posvećuje sinu (nagrađen Oscarom). Nakon trogodišnje stanke (uvjetovane prvenstveno kritičnošću pri izboru uloga), za koje je vrijeme uglavnom igrao u kazalištu, ulogom u filmu Tootsie (1982) S. Pollacka — nezaposlenog glumca koji uspjeh postiže tek kad se počinje izdavati za ženu — pokušava se prilagoditi novim tendencijama am. komedije (ponovna nominacija za Oscara). God. 1969—72, 1976, 1981. i 1983. na listi je 10 najpopularnijih am. glumaca.

Ostale uloge: Tigar (A. Hiller, 1967); Madiganovi milijuni (G. Gentili, 1967, u Španjolskoj); John i Mary (P. Yates, 1969); Tko je Harry Kellerman i zašto priča sve te strašne stvari o meni? (U. Grosbard, 1971); Alfredo, Alfredo (P. Germi 1972, u Italiji); Leptir (F. J. Schaffner, 1973); Provalnik na slobodi (U. Grosbard, 1977); Agatha (M. Apted, 1979).

LIT.: P. Corneliesen/S. Wolf, Dustin Hoffman, Bergisch-Gladbach 1980; G. Dagneau, Dustin Hoffman. Paris 1981; D. Sandre, Dustin Hoffman, Paris 1981.