HAYER, Nicolas-Lucien

HAYER, Nicolas-Lucien, franc. snimatelj (Pariz, 1. V 1898 — Pariz, 31. X 1978). Karijeru započinje kao snimatelj film. novosti, a od 1924. djeluje u Indokini. Potom (do 1934) radi za kompaniju MGM te u svojstvu snimatelja-dopisnika putuje po čitavom svijetu. Na igr. filmu javlja se kao susnimatelj već 1932, dok prvi film samostalno snima 1934. Četrdesetih i 50-ih godina snima niz značajnih franc. filmova i francusko-tal. koprodukcija, od kojih se osobito ističu Posljednji adut (1942) i Volani (1945) J. Beckera, Gavran (1943) H.-G. Clouzota, Parmski kartuzijanski samostan (1948, susnimatelj) Christian-Jaquea, Orfej (1951) J. Cocteaua, Bel-Ami (1954) L. Daquina te Dva čovjeka na Manhattanu (1959) J.-P. Melvillea; u tim se filmovima H. osobito istaknuo smislom za prikazivanje egzotične atmosfere; svjetlom je znao izraziti napetost koja često prelazi u morbidno (Gavran). Uvijek kad je to funkcionalno, njegova je fotografija stilizirana, što je osobito uočljivo u filmu Orfej. Ukupno je, sam ili kao susnimatelj, snimio oko 80 igr. filmova. Od 60-ih godina djelovao je uglavnom na televiziji. Bavio se i režijom kratkometr. filmova (npr. Problem Berlin — Problème Berlin, 1958).

Ostali važniji filmovi: Zlatna posuda (Christian-Jaque, 1932, susnimatelj); Zlatna Venera (J. Delannoy, 1938); Macao, pakao igre (J. Delannoy, 1939); Monmartre-sur-Seine (G. Lacombe, 1941); Kapetan Fracasse (A. Gance, 1942); Domovina (L. Daquin, 1945, susnimatelj); Panika (J. Duvivier, 1946); Betsabeja (L. Moguy, 1948); Pod nebom Pariza (J. Duvivier, 1950); Don Camillo (J. Duvivier, 1951); Povratak Don Camilla (J. Duvivier, 1952); U znaku lava (É. Rohmer, 1959); Dječak iz lifta (P. Granier-Deferre, 1961); Le Doulos (J.-P. Melville, 1963); Osveta podzemlja (P. Granier-Deferre, 1965).