HANSON, Lars

HANSON, Lars, šved. filmski i kazališni glumac (Göteborg, 26. VII 1886 — Stockholm, 8. IV 1965). Glumu učio na školi pri Kraljevskome dramskom kazalištu u Stockholmu. Isprva kaz. glumac u Finskoj, zatim u stockholmskom kazalištu Intima. Na film ga dovodi M. Stiller. U nij. razdoblju jedan je od vodećih glumaca šved. filma, »uzor nordijske muške ljepote«; igrajući u najznačajnijim filmovima toga doba, npr. Priči Göste Berlinga (1924) M. Stillera, tvorio je uigrane tandeme s poznatim glumcima G. Garbo, J. Hasselqvist, G. Almroth, L. Beck i K. Molander. Od 1926. u Hollywwodu, gdje ponovno surađuje sa G. Garbo, a osobito uspjele kreacije ostvaruje kao partner L. Gish u filmovima Grimizno pismo (1926) i Vjetar (1928) V. Sjöströma. Po pojavi zv. filma vraća se u domovinu i posvećuje kazalištu; filmu se vraća 1935, igrajući otada karakterne uloge.

Ostale važnije uloge: Bodež (M. Stiller, 1914); Wolo (M. Stiller, 1916); Krila (M. Stiller, 1916); Therese (V. Sjöström, 1916); Cura s velikog tresetišta (V. Sjöström, 1917); Pjesma o grimiznom cvijetu (M. Stiller, 1918); Vila iz Solbakkena (J. W. Brunius, 1919); Ribarsko selo (M. Stiller, 1920); Erotikon (M. Stiller, 1920); Emigranti (M. Stiller, 1921); Ingmarovo nasljeđe (G. Molander, 1925); Prema istoku (G. Molander, 1926); Pȕt i đavao (C. Brown, 1927); Božanstvena žena (V. Sjöström, 1928); Povratak kući (J. May, 1928); Grijeh (G. Molander, 1928); Abdul prokleti (K. Grüne, 1935); Valpurgina noć (G. Edgren, 1935); Na sunčanoj strani (G. Molander, 1936); Prva divizija (H. Ekman, 1941); Izjaši u noć (G. Molander, 1942); Vječna vatra (G. Molander, 1943); Ekscelencija (H. Ekman, 1944); Sve do vrata pakla (G. Gentele, 1948).