GUAZZONI, Enrico

GUAZZONI, Enrico, tal. filmski redatelj (Rim, 18. IX 1876 — Rim, 24. IX 1949). Diplomirao slikarstvo u Rimu. God. 1909. angažira ga tada najjači tal. producent → Cines, za kojega snima svoj prvi pov. spektakl Agrippina (1910), značajan zbog velikog broja statista (više od 2000, umjesto 30—40 kako je do tada bilo uobičajeno). Svoj princip snimanja u eksterijeru zadržava i u filmu Sveti Franjo (San Francesco, 1911) koji najvećim dijelom realizira u svečevu rodnom mjestu Assisiju. Najveći uspjeh, kojim postaje rodonačelnik pov. superspektaklâ, postiže filmom Quo vadis? (1912), prema motivima romana H. Sienkiewicza; taj film duži od 2000 metara sastojao se od 5 činova (Carska gozba; Požar Rima; Borba gladijatorâ; Ursus i bik; Neronova smrt) i postigao goleme financ. uspjehe u cijelom svijetu. G. nastavlja eksploatirati pov. tematiku starog Rima, koristeći grandiozne rekonstrukcije, masovne scene, raskošnu kostimografiju, snimanje u otvorenom prostoru i pokretnu kameru, dostižući visoku razinu teh. sigurnosti u realizaciji. Iako je slika antičkog Rima u njegovim filmovima izvanjska, izvještačena i pseudopovijesna, ona je odgovarala želji za samopotvrđivanjem tal. buržoazije. Svoju red. djelatnost nastavlja i u zv. razdoblju, ali sa zanemarivim rezultatima. Do 1941, kada se prestao baviti filmom, režirao je 36 filmova.

Ostali važniji filmovi: Nova mamica (La nuova mammina, 1909); Brut (Bruto, 1910); Makabejci (I Maccabei, 1910); Oslobođeni Jeruzalem (La Gerusalemme liberata, 1911); Marko Antonije i Kleopatra (Marcantonio e Cleopatra, 1913); Škola herojâ (Scuola di eroi, 1913); Gaj Julije Cezar (Caius Iulius Caesar, 1914); Madame Tallien (Madame Tallien, 1917); Fabiola (1917); Pljačka Rima (Il sacco di Roma, 1919); Messalina (1923); Kralj podrugljivac (Re burlone, 1935); Dva narednika (I due sergenti, 1936); Doktor Antonio (Il dottor Antonio, 1937); Antonio Meucci, vrač iz Cliftona (Antonio Meucci, il mago di Clifton, 1940); Gusari Malezije (I pirati della Malesia, 1941).