GIRARDOT, Annie

GIRARDOT, Annie, franc. filmska, kazališna i tv-glumica (Pariz, 25. X 1931). Polazi školu za medicinske sestre, koju napušta radi studija glume na pariškom konzervatoriju. Diplomiravši, 1954. postaje članicom ansambla kazališta Comédie-Française, a nastupa i na radiju, televiziji i u kabareu. Na filmu debitira 1955 (Trinaestoro za stolom A. Hunebellea); isprva glumi uglavnom u drugorazrednim filmovima. Prvu značajnu ulogu, prekretnicu u karijeri, dobiva u Italiji; u filmu Rocco i njegova braća (1960) L. Viscontija tumači lik milanske prostitutke koju opsjedaju Sicilijanci — braća Rocco i Simone, a potonji je na kraju i ubija vjerujući da čini zločin u obranu časti. I sljedeću važnu ulogu ostvarila je u Italiji, igrajući u Ženi-majmunu (1964) M. Ferrerija ženu kojoj uslijed organskog poremećaja raste gusta brada, zbog čega je okolina besramno izrabljuje. Premda senzibilna i šarmantna glumica, G. je imala nesreću da su je u najkreativnijem periodu novijega franc. filma, u doba novog vala, redatelji zapostavljali. Prvo priznanje za svoj glum. rad stječe nagradom na festivalu u Veneciji, za gl. ulogu u filmu Tri sobe na Manhattanu (1965) M. Carnéa, dok za ulogu liječnice koja otkriva da je oboljela od raka u filmu Krik života (J.-L. Bertucelli, 1976) dobiva Césara. Budući da najčešće radi u osrednjim filmovima, G. je jedna od onih iznimno talentiranih franc. glumica koje su veću popularnost postigle samo u lokalnim okvirima. Do 1984. nastupila je u više od 80 filmova. Osamdesetih godina ponovno sve više radi na tv.

Ostale važnije uloge: Čovjek sa zlatnim ključevima (L. Joannon, 1956); Crveno dobija (G. Grangier, 1957); Pustinja Pigallea (L. Joannon, 1958); Maigret postavlja zamku (J. Delannoy, 1958); Francuskinja i ljubav (omnibus, epizoda Christian-Jaquea, 1960); Bijeg u sjenku (A. Astruc, 1960); Slavne ljubavi (M. Boisrond, 1961); Zločin se ne isplati (G. Oury, 1961); Porok i vrlina (R. Vadim, 1962); Drugovi (M. Monicelli, 1963); Gospodin za pratnju (Ph. de Broca, 1964); Tajni rat (Christian-Jaque, 1965); Velika želja (D. Tessari, 1965); Vještice (omnibus, epizoda L. Viscontija, 1967); Živjeti radi života (C. Lelouch, 1967); Erotissimo (G. Pirès, 1968); Biće skoro propast sveta (A. Petrović, 1968); Dillinger je mrtav (M. Ferreri, 1969); Čovjek koji mi se sviđa (C. Lelouch, 1970); Muško sjeme (M. Ferreri, 1970); Početnica na pločniku (G. Casaril, 1970); Umrijeti od ljubavi (A. Cayatte, 1970); Mandarinka (É. Molinaro, 1971); Usidjelica (J.-P. Blanc, 1971); Tretman šokom (A. Jessua, 1973); Nema dima bez vatre (A. Cayatte, 1973); Šamar (C. Pinoteau, 1974); Sumnja (F. Maselli, 1975); Sam protiv sviju (J. Giovanni, 1975); Kiša nad Santiagom (H. Soto, 1975); Svakom njegov pakao (A. Cayatte, 1976); Policajac prije svega (Ph. de Broca i M. Audiard, 1978); Zanesenjak (C. Zidi, 1978); Ključ u vratima (Y. Boisset, 1978); Ljubav pod sumnjom (A. Cayatte, 1978); Ženskar (Ph. de Broca i M. Audiard, 1979); Pričaj dalje . . . zanimaš me! (É. Molinaro, 1979); Ukrali su Jupiterovo bedro (Ph. de Broca, 1979); Crna haljina za ubojicu (J. Giovanni, 1980); Život teče dalje (M. Mizrahi, 1981).