FUNÈS, Louis de

FUNÈS, Louis de, franc. filmski, kazališni i tv-glumac(Courbevoie, 31. VII 1914 — Nantes, 27. I 1983). Po ocu port. podrijetla. Tečajeve glume pohađao kod R. Simona. Karijeru započinje kao zabavljač u noćnim klubovima i varijeteima, potom glumi na radiju i u malim avangardnim kazalištima. Film. glumcem postaje — na preporuku scenarista i redatelja R. Dhéryja — 1945. u Barbizonovim kušnjama J. Stellija. Prvu gl. ulogu igra 1957 (Afera Blaireau Y. Roberta), no popularnost stječe tek 60-ih godina u dvjema serijama filmova: kao nespretni žandarm za kojeg ipak sve uvijek sretno završava u seriji o žandarmu iz Saint-Tropeza, te kao smiješni i uvijek bezuspješni policijski inspektor u seriji o Fantômasu; tim uspjesima potiskuje Fernandela i postaje vodećim franc. komičarem, a ubrzo postaje i svjetski poznat. Nizak, ćelav, uvijek u pokretu, komiku izgrađuje na grotesknim grimasama, tikovima i gegovima, grčevitim, nervoznim kretnjama i nepromišljenim postupcima, te govoru koji obiluje jezičnim kalamburima i onomatopejskim efektima. Postavši slavan (ujedno i jedan od najkomercijalnijih franc. glumaca druge polovice 60-ih i 70-ih godina), nije se bojao konkurencije, pa je nerijetko nastupao uz zvijezde istog ranga: npr. uz Bourvila u Velikoj avanturi (G. Oury, 1966), J. Gabina u Tetoviranom (D. de La Patellière, 1968), B. Bliera u filmu Kako sakriti mrtvaca (J. Girault, 1971) i Y. Montanda u Dvorskim spletkama (G. Oury, 1971). Zbog infarkta od 1975. snima manje intenzivno. Nastupao je inače vrlo često (ukupno oko 110 filmova, s »rekordom« od 18 u jednoj godini), zadovoljavajući se nerijetko epizodnim ulogama, pa se mnoga njegova glum. ostvarenja gube u klišejima, što — međutim — nikad nije naškodilo njegovoj golemoj popularnosti.

I njegov sin Olivier de Funès filmski je glumac; često je nastupao uz oca.

Ostale važnije uloge: Antoine i Antoinette (J. Becker, 1946); Stanoviti gospodin (Y. Ciampi, 1950); Sedam smrtnih grijeha (omnibus, epizoda Oholost C. Autant-Laraa, 1951); Otrov (S. Guitry, 1951); Nezrelo žito (C. Autant-Lara, 1953); Ukažite mi povjerenje (G. Grangier, 1953); Muškarci misle samo na to (Y. Robert, 1953); Napoleon (S. Guitry, 1954); Ovan s pet nogu (H. Verneuil, 1954); Tata, mama, sluškinja i ja (J.-P. Le Chanois, 1954); Tata, mama, moja žena i ja (J.-P. Le Chanois, 1955); Iza zatvorenih vrata (J. Audry, 1955); Frou-Frou (A. Genina, 1955); Bila je noć u Parizu (C. Autant-Lara, 1956); Zločin se ne isplati (G. Oury, 1961); Kapetan Fracasse (P. Gaspard-Huit, 1961); Lijepa Amerikanka (R. Dhéry, 1961); Džentlmen iz Epsoma (G. Grangier, 1962); Đavao i deset zapovijedi (J. Duvivier, 1962); Dignite banku u zrak! (J. Girault, 1963); Žandarm iz Saint-Tropeza (J. Girault, 1964); Fantômas (A. Hunebelle, 1964); Naivčina (G. Oury, 1964); Žandarm u New Yorku (J. Girault, 1965); Fantômasov povratak (A. Hunebelle, 1965); Fantômas protiv Scotland Yarda (A. Hunebelle, 1966); Veselo ljetovanje (J. Girault, 1967); Žandarm se ženi (J. Girault, 1967); Oskar je kriv za sve (É. Molinaro, 1967); Plovi, plovi... (R. Dhéry, 1968); Hibernatus (É. Molinaro, 1969); Blažen među ženama (S. Korber, 1970); Na drvetu (S. Korber, 1971); Žandarm ide u penziju (J. Girault, 1971); Pustolovine Rabija Jakoba (G. Oury, 1973); Nije šija nego vrat (C. Zidi, 1976); Zanesenjak (C. Zidi, 1978); Žandarm protiv Marsovaca (J. Girault, 1979); Škrtac (J. Girault, 1980, i suredatelj); Juha od zelja (J. Girault, 1981); Žandarm i žandarke (J. Girault, 1982).