FILMSKE ŠKOLE

FILMSKE ŠKOLE. Potreba za osnivanjem visokoškolskih film. ustanova pojavljuje se tek sredinom 30-ih godina, iako je već 1919. osnovan Savezni državni instiut za kinematografiju (→ vgik). Osnovni uzroci njihova tako kasnog osnivanja ležali su u nesigurnoj perspektivi filma kao zanimanja, u početnoj nezainteresiranosti vlasti i financijerâ, te u raskoraku između školâ i komercijalne film. proizvodnje: akademsko studiranje filma smatralo se nepotrebnim i zamjenjivano je naukovanjem, tj. asistiranjem potencijalnih mladih redatelja, snimatelja, montažera i dr., ili su pak redatelji, glumci i pisci prelazili iz kazališta na film. Nedostatak suradnje između proizvodne i pedagoške film. djelatnosti priječio je samostalnost praktičnoga studentskog rada u velikim komerc. studijima. Osobito su zemlje, u kojima je film bio tretiran isključivo kao zabava, bile vrlo spore u uvođenju akademske nastave film. umjetnosti, posebno one u kojima film. proizvodnja nije postojala ili je bila mala.

Međutim, pojavom totalitarnih režima, kao što su fašizam u Italiji i nacionalsocijalizam u Njemačkoj, koji u potpunosti shvaćaju propagandne mogućnosti filma, pa ga financijski pomažu, dolazi do posvemašnjega drž. nadzora nad film. produkcijom i film. radnicima, a zatim i do osnivanja prvih film. škola. Takvi uvjeti pridonijeli su stvaranju najstarije zapadnoevropske film. škole → Centro Sperimentale di Cinematografía u Rimu 1935, a bili su još uočljiviji prilikom utemeljenja Deutsche Film-Akademie, osnovane na poticaj njem. ministra propagande J. Goebbelsa 1938. Međutim, čak i u Njemačkoj pod Trećim Reichom, službena film. industrija pružala je jak otpor otvaranju film. škola. Pod sličnim okolnostima utemeljen je i Institut des Hautes Études Cinématographiques (→ idhec) 1943, u Nici. Nakon rata, posebno u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, kao i u ostalim republikama SSSR-a, izražena je potreba za osnivanjem nacionalnih film. škola; u zemljama bliskima SSSR-u polit. promjene uključivale su, uz nacionalizaciju film. proizvodnje, i utemeljivanje nacionalnih film. škola, za koje je kao model većinom poslužio moskovski VGIK. Među školama tih zemalja osobito se ističu Državna viša škola za film, televiziju i kazalište u Łôdźu, a zatim i film. škole u Madžarskoj, Rumunjskoj i Čehoslovačkoj (→ famu), dok Bugarska dugo nema škole, ali svoje studente šalje na VGIK ili IDHEC. Osim SAD, sve vodeće film. zemlje u svijetu imaju nacionalne film. škole koje financiraju vlada ili industrija, ili pak obje zajednički. Šved. filmska škola Filmskolan radi pod pokroviteljstvom → Svenska Film-Instituteta koji je financiran od poreza na film. U Vel. Britaniji, nakon sporazuma film, radnikâ i radničkih sindikata, osnovana je 1971. Nacionalna filmska škola (National Film School) u Beaconsfieldu kraj Londona; do tada je u Vel. Britaniji održana samo nastava film. režije i to na televizijskom odsjeku Royal College of Art i u samostalnoj Londonskoj filmskoj školi (London Film School). U SAD se film. nastava odvijala putem višegodišnjih tečajeva na različitim odsjecima na sveučilištima, a osobito na University of Southern California i University of California (UCLA) u Los Angelesu, New York University i College of the City of New York, a bez ikakve suradnje s komercijalnom film. proizvodnjom. Na inicijativu → Američkog filmskog instituta osnovan je 1969. Centar za više filmske studije (Center for Advanced Film Studies), financiran od Fordove zaklade, koji ima i podršku film. industrije, zahvaljujući čvrstoj povezanosti Američkoga filmskog instituta s glavnim am. producentskim tvrtkama. Kako stručna nastava filma zahtijeva neprestano istraživanje ciljeva studija, nastavnih metoda, teh. rješenja, te razvijanje izrazâ na tehničkom, estetskom te individualnom stvaralačkom planu, 1955. formiran je Međunarodni centar za vezu filmskih i televizijskih škola (Centre International de Liaison des Écoles de Cinéma et de Télévision, akr. CILECT), a svrha mu je unapređivanje nastave filma, njezinih metoda i teh. poboljšanja. Na području SFRJ, prvu (kratkotrajnu) film. školu osnovao je 1922. → H. Bošković u okviru Jugoslavija filma u Zagrebu. Budući da u tadašnjoj Jugoslaviji ne postoji film. industrija niti zanimanje za stvaranje nacionalnih film. kadrova, sustavno film. školovanje počinje tek nakon oslobođenja; film. kadrovi isprva se obučavaju putem raznih tečajeva ili privremenih škola. Samostalne visokoškolske ustanove nastaju tek 60-ih godina, tako 1962. Akademija za pozorište, film, radio i televiziju (→ fakultet dramskih umetnosti) u Beogradu, 1963. Akademija za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani i 1966. Akademija za kazalište, film i televiziju u Zagrebu (sve su 3 i ranije djelovale pod dr. nazivima i statusno-organizacijskim oblicima); slične škole osnivaju se poslije i u nekim drugim jugosl. centrima.