EKMAN, Gösta

EKMAN, Gösta, šved. kazališni i filmski glumac (Stockholm, 28. XII 1890 — Stockholm, 12. I 1938). Otac → Hassea E. Glum. karijeru započinje 1908. u kazalištu, a na filmu se prvi put pojavljuje 1911. God. 1913—25. član Švedskog kazališta, 1925—30. na čelu kazališta Oscar, a 1931—35. vlasnik kazališta Vasa. Jedan od najljepših šved. glumaca, po nekima čak odveć ženskast, bio je gotovo neograničenih glum. mogućnosti: jednako uspješno kreirao je uloge u rasponu od farse do klas. tragedije, razvivši se s vremenom u jednog od najvećih šved. kazališnih glumaca uopće; najcjenjeniji je ipak bio kao shakespearijanski glumac (»švedski Laurence Olivier«), — I njegova film. karijera, mada ograničena neprestanim kaz. djelovanjem, bila je vrlo uspješna; ostvario je niz dojmljivih uloga u djelima vodećih šved., dan. i njem. redatelja, a posebno se isticao u ulogama pov. ličnosti i likova iz knjiž. klasike (npr. Faust, 1926, F. W. Murnaua, u naslovnoj ulozi). Nastupio je u više od 30 filmova, a sa V. Brydeom je 1927. režirao film Savršeni džentlemen (En perfekt gentleman), u kojem je i igrao.

Njegov mlađi sin Gösta Ekman također je istaknuti film. i kaz. glumac — jedan od najpopularnijih u Švedskoj.

Ostale važnije uloge: Vrtlar (V. Sjöström, 1912); Konflikti života (V. Sjöström, 1913); Mačak u čizmama (J. W. Brunius, 1918); Thora van Deken (J. W. Brunius, 1919); Bomba (R. Carlsten, 1919); Obiteljske tradicije (R. Carlsten, 1920); Komu suditi? (V. Sjöström, 1921); Lutajući vitez (J. W. Brunius, 1921); Oči ljubavi (J. W. Brunius, 1922); Karlo XII (J. W. Brunius, 1925); Klaun (A. W. Sandberg. 1926); Gustaf Vasa (J. W. Brunius, 1927); Vox populi (G. Edgren, 1932); Dragi rođaci (G. Molander, 1933); Swedenhielmovi (G. Molander, 1935); Johan Ulfstjerna (G. Edgren, 1936); Intermeco (G. Molander, 1936).