EISLER, Hanns

EISLER, Hanns, njem. kompozitor (Leipzig, 6. VII 1898 — Berlin, 6. IX 1962). Učenik A. Schönberga i isprva sljedbenik tzv. bečke atonalne škole i dodekafonije. Od 1924. djeluje u Berlinu gdje se priključuje rev. radničkom pokretu te prelazi na nove oblike i stil društveno angažirane glazbe. Surađujući sa skupinom naprednih umjetnika, B. Brechtom, E. Buschom, E. Weinertom, komponira kantate (npr. Mjere), borbene i masovne pjesme (npr. Pjesma Kominterne; jedna je korištena u jugosl. filmu Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT /1967/ D. Makavejeva), scensku muziku (npr. Mati Gorkoga) i dr. Tada počinje pisati i film. glazbu za eksp. film Opus III (1924) W. Ruttmanna, zatim za filmove Pjesma o životu (1930) A. Granowskog i Ničija zemlja (1930) V. Trivasa te za zabranjivani film Kuhle Wampe (1932) S. Dudowa. God. 1933. prisiljen je emigrirati pa priređuje koncertne turneje po Austriji, Nizozemskoj, Belgiji, prihvaća narudžbe za film. glazbu u Francuskoj i Vel. Britaniji, te surađuje sa J. Ivensom na filmovima snimljenim u Nizozemskoj i SSSR-u. Od 1938. živi u SAD, predaje na am. sveučilištima te komponira glazbu za broadwayske kaz. komade i za hollywoodske filmove — isprva za dokumentarne, među ostalim o modernoj Kini (400 milijuna, 1938, J. Ivensa i J. Ferna), pa o Meksiku (Zaboravljeno selo, 1941, H. Klinea). Prešavši na igr. film, u dva je navrata dobio Oscara: za glazbu u filmu I krvnici umiru (F. Lang, 1943) i Nitko osim usamljenog srca (C. Odets, 1944). God 1947. pozvan je na ispitivanje pred kongresni Komitet za antiameričku aktivnost te je, usprkos međunar. protestne akcije, morao napustiti SAD. Od 1950. djeluje u DR Njemačkoj kao pedagog i kompozitor (autor drž. himne). Skladao je, uz ostalo, glazbu za više od 40 filmova postigavši funkcionalnost te jasnoću i neposrednost glazb. izričaja koji mjestimice poprima prodorne, gotovo agresivne akcente; za njegove je film. partiture karakteristično oblikovanje zatvorenih odlomaka, najčešće namijenjenih solističkim glasovima ili zboru; npr. u filmu Kuhle Wampe osnovna su glazb. uporišta pjesme na tekstove B. Brechta — balada Proljeće koja prati idilu zaručnika, Pjesma sportu koja simbolizira egzaltaciju borbenosti i Pjesma solidarnosti koja simbolizira težnju potlačenih, sirotinjskih klasa za ujedinjenjem; orkestru E. daje više dramatsku nego deskriptivnu ulogu. Pojedine njegove film. partiture prerađene su u orkestralne suite koje se izvode koncertno. O problemima film. glazbe E. je (u suradnji sa Th. W. Adornom) napisao monografiju Komponiranje za film (Komposition für den Film, 1969, napisano 1947. na engleskom).

Ostali važniji filmovi: Komsomolci (J. Ivens, 1932); Nova zemlja (J. Ivens, 1934); Velika igra (J. Feyder, 1934); Abdul prokleti (K. Grüne, 1935); Naš ruski front (J. Ivens, 1941); Ljubomora (G. Machatý, 1945); Karibi (F. Borzage, 1945); Skandal u Parizu (D. Sirk, 1946); Žena na obali (J. Renoir, 1947); Kruh naš svakidašnji (S. Dudow, 1949); Ženske sudbine (S. Dudow, 1952); Gospodin Puntilla i njegov sluga Matti (A. Cavalcanti, 1955); Bel-Ami (L. Daquin, 1954); Noć i magla (A. Resnais, 1955, dokumentarni); Vještice iz Salema (R. Rouleau, 1957); Eskadrila »Šišmiš« (E. Engel, 1958); Mutne vode (L. Daquin, 1960).