DELLI COLLI, Tonino

DELLI COLLI, Tonino (pr. ime Antonio Delli Colli), tal. snimatelj (Rim, 20. XI 1923). Film. karijeru započinje kao asistent snimateljâ U. Arate i A. Barizzija; samostalno radi od 1942. Kao vrsnom tehničaru povjereno mu je snimanje prvoga tal. filma u boji Totò u boji (1952) Stena. Umj. zrelost dosiže 60-ih godina radeći za P. P. Pasolinija i S. Leonea. U Pasolinijevim filmovima Accatone (1961) i Mamma Roma (1962), snimajući pri prirodnom ekspresivnom svjetlu rimskih ulica i periferije, znatno pridonosi razvoju stila prozvanog urbani realizam. Koristeći vrlo funkcionalno boju, sažeto vrijeme i zum (zumom prostorno povezuje događaje koji se odvijaju simultano, ali ih i znatno ritmizira), uvelike pridonosi kvaliteti Pasolinijeve (najbolje) epizode omnibusa Rogopag (1963); promjenom brzine snimanja postiže efekte slapsticka, a miješanjem crno-bijele i kolor-tehnike (u stilu slikâ Masaccia) ističe nemoć sakralnog kiča. Snimajući Evanđelje po Mateju (1964) primjenjuje neorealističko-dokumentarističku metodu, rad sa zumom i forme cinéma-vérité. Gotovo svaki kadar snimljen je u protusvjetlu, što kod crno-bijele tehnike rezultira slikarskom strukturom; kamera iz ruke prizoru daje privid stvarne prisutnosti i autentičnosti događanja. Filmovima Decameron (1971), Canterburyjske priče (1972) i Salò ili 120 dana Sodome (1975) uvodi nemirnu, vrlo dinamičnu kameru, često snima pri postojećem svjetlu i koristi kolorističke skokove među kadrovima, a zanemaruje kompoziciju, što sve znatno pridonosi osjećaju maksimalne realističnosti prizorâ. U vesternima S. Leonea snima pretežno dinamičnom kamerom u eksterijeru, često zapostavljajući logičnost rakursâ. U novije vrijeme češće snima komerc. filmove.

Ostali važniji filmovi: Tri gusara M. Soldati, 1952); Izdana (M. Bonnard, 1953); Crveno i crno (C. Autant-Lara, 1954); Donatella (M. Monicelli, 1956); Siromašni, ali lijepi (D. Risi, 1957); Lijepe, ali siromašne (D. Risi, 1957); Venecija, mjesečina i ti (D. Risi, 1958); Siromašni milijunaši (D. Risi, 1959); Opatica iz Monze (C. Gallone, 1963); Krvnik (L. G. Berlanga, 1963); Liolà (A. Blasetti, 1964, susnimatelj sa C. Di Palmom i L. Barbonijem); Mandragola (A. Lattuada, 1965); Ptičurine i ptičice (P. P. Pasolini, 1966); Dobar, ružan, rđav (S. Leone, 1966); Kina je blizu (M. Bellocchio, 1967); Duh na talijanski način (R. Castellani, 1967); Kao sova danju (D. Damiani, 1967); Tri koraka kroz ludilo (omnibus, epizoda L. Mallea, 1967); Bilo jednom na Divljem zapadu (S. Leone, 1968); Svinjac (P. P. Pasolini, 1969); Rosolino Paternň (N. Loy, 1970); Lacombe Lucien (L. Malle, 1974); Pasqualino ljepotan (L. Wertmüller, 1975); Dragi Michele (M. Monicelli, 1976); Nova čudovišta (D. Risi, E. Scola i M. Monicelli, 1977); O ljubavi i krvi (L. Wertmüller, 1979); Dragi tata (D. Risi, 1979); Putovanje s Anitom (M. Monicelli, 1979); Temperamentna Rosy (M. Monicelli, 1979); Fotogeničan sam (D. Risi, 1980); Hotelska soba (M. Monicelli, 1980); Dva lica jedne žene (D. Risi, 1981); Priče obične ludosti (M. Ferreri, 1981); Budućnost je žena (M. Ferreri, 1984); Bilo jednom u Americi (S. Leone, 1984).