DE LAURENTIIS, Dino

DE LAURENTIIS, Dino (pr. ime Agostino De Laurentiis), tal. producent (Torre Annunziata, 8. VIII 1919). Studirao glumu na Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu; uoči II svj. rata nastupio je u nekoliko epizodnih uloga. Producenturom se počinje baviti već 1941, osnovavši u Torinu kuću Real Film. Prvi igr. film u njegovoj produkciji bio je Ljubav pjeva (1941) F. M. Poggiolija. Po završetku rata D. je producent nekoliko neorealist. filmova, tako Bandita (1946) A. Lattuade i Gorke riže (1949) G. De Santisa. God. 1951. započinje plodnu suradnju s dr. poznatim tal. producentom → C. Pontijem; u razdoblju od 6 godina njih će dvojica proizvesti čitav niz zapaženih filmova visokih umj. dometa, npr. Evropu 51 (R. Rossellini, 1952), Ulicu (F. Fellini, 1954) i Cabirijine noći (F. Fellini, 1957). Svjetske komerc. uspjehe tvrtka Ponti-De Laurentiis postiže visokobudžetnim film. spektaklima Odisej (1954) M. Camerinija i Rat i mir (1956) K. Vidora. Sklonost prema takvim projektima D. zadržava i nakon prestanka suradnje s Pontijem, i u tu svrhu poč. 60-ih godina gradi u blizini Rima veliki kompleks film. studija nazvan Dinocittà. Kriza tal. kinematografije i neuspjeh nekih njegovih filmova prisiljavaju ga na zatvaranje ovih studija i na suradnju s dr. svjetskim kinematografijama, poglavito s američkom. I ovdje je očita raznolikost njegovih producentskih interesa, o čemu svjedoče naslovi Tri Kondorova dana (1975) S. Pollacka i King Kong (1976) J. Guillermina. D. je otkrio i lansirao mnoga poznata glum. imena, npr. S. Mangano (s kojom je oženjen od 1949), G. Lollobrigidu, R. Vallonea, M. Britt i dr.

Ostali važniji filmovi: Bandit Musolino (M. Camerini, 1950); Policajci i lopovi (M. Monicelli i Steno, 1951); Napuljsko zlato (V. De Sica, 1954); Brana na Pacifiku (R. Clément, 1958); Oluja (A. Lattuada, 1958); Pet ošišanih žena (M. Ritt, 1959); Slatki život (F. Fellini, 1960); Svi kućama (L. Comencini, 1960); Baraba (R. Fleischer, 1962); Biblija (J. Huston, 1966); Stranac (L. Visconti, 1967); Barbarella (R. Vadim, 1967); Waterloo (S. F. Bondarčuk, 1970); Cosa nostra — istina o mafiji (T. Young, 1972); Nišanska linija (M. Winner, 1973); Serpico (S. Lumet, 1973); Mandingo (R. Fleischer, 1975); Casanova (F. Fellini, 1976); Bijeli bufalo (J. L. Thompson, 1977); Zmijsko jaje (I. Bergman, 1977); Flash Gordon (M. Hodges, 1980); Ragtime (M. Forman, 1981); Conan (J. Milius, 1982).