CRAWFORD, Joan

CRAWFORD, Joan (pr. ime Lucille Fay LeSueur), am. glumica (San Antonio, Texas, 28. III 1906 — New York, 10. V 1977). Djetinjstvo provodi u oskudici, vrlo rano sama se uzdržava radeći u praonici te kao prodavačica i konobarica. S trinaest godina pobjeđuje na amat. natjecanju u plesu, a potom je članica plesačkog zbora na Broadwayu (pod imenom Billie Cassin). Nakon uspješne audicije, 1925. sklapa dugogodišnji (do 1943) ugovor s kompanijom MGM. Debitira kao plesačica-statistica u filmu Lijepe gospe (M. Bell, 1925), ističe se zatim kao partnerica H. Langdona u filmu Skitnica, skitnica, skitnica (F. Capra i H. Edwards, 1926) i L. Chaneyja u Nepoznatima (T. Browning, 1927). Ulogom u filmu Naše kćeri plesačice (H. Beaumont, 1928) postaje zvijezdom i istaknutom predstavnicom tipa → flapper, reprezentativnog za »lude dvadesete«. Plesački dar i temperament dokazuje i početkom zv. razdoblja; dapače, upravo njezino »stepanje« se na filmu prvi put čulo (u Hollywoodskoj reviji 1929., 1929, Ch. F. Reisnera). Glum. nadarenost nepobitno dokazuje, za ono vrijeme vrlo realist. glumom, u konkurenciji tada najvećih zvijezda (G. Garbo, J. i L. Barrymore, W. Beery) u filmu Grand Hotel (E. Goulding, 1932). U to vrijeme počinje mijenjati i vrstu ulogâ: lik vedre, podosta površne djevojke zamjenjuje likom sve ozbiljnije i odlučne žene koja smišljeno i uporno gradi svoju egzistenciju, pretežno u tipu → mondenke (prva joj je takva uloga u filmu Plaćeno, 1930, S. Wooda) u melodramama. Osobito uspjele bile su joj tada uloge u Manekenki (F. Borzage, 1938), u Ženama (G. Cukor, 1939) i, ona koja se najviše pamti, u Licu jedne žene (G. Cukor, 1941), gdje ženi unakažena lica plastična operacija potpuno mijenja sudbinu. Vrhunac karijere, koja je stalno u usponu, doživljava filmom Mildred Pierce (M. Curtiz, 1945), ulogom konobarice koja postaje vlasnicom mnogobrojnih restorana i koja se s kćerkom bori za istog muškarca, za koju je nagrađena Oscarom. Nakon još nekoliko sličnih uloga — ženâ koje moraju donijeti životno presudnu odluku, npr. u filmovima Humoreska (J. Negulesco, 1947), Daisy Kenyon (O. Preminger, 1947) i Prokleti ne plaču (V. Sherman, 1950), zašavši u srednje godine (no i dalje vitke figure i privlačiva), ona zadržava bitne odlike svojih likova, ali bira ekstravagantnije uloge, takve koje zahtijevaju glum. ekshibiciju, a odlučuje se i za »agresivnije« žanrove; tako, u thrilleru Nenadani strah (D. Miller, 1952) tumači uzetu ženu koja spoznaje da je suprug namjerava ubiti, u vesternu Johnny Guitar (N. Ray, 1954) revolverašicu, a u filmu strave Što se dogodilo s Baby Jane? (R. Aldrich, 1962) uzetu ženu koju nemilosrdno maltretira sestra (B. Davis). Poč. 70-ih godina se povlači; nastupila je u više od 80 filmova. Poslovna duha, nakon smrti svoga četvrtog supruga, od 1959. vodi tvrtku Pepsy Cola. Objavila je autobiografije Portret Joan: autobiografija Joan Crawford (A Portrait of Joan: The Autobiography of Joan Crawford, Garden City 1962, zajedno sa J. Kesner Ardmore) i Moj način života (My Way of Life, New York 1971). Prema knjizi njezine pokćerke Christine Najdraža mama: sjećanja (London/Toronto/Sydney/New York 1979) snimljen je biografski film Najdraža mama (F. Perry, 1981), u kojem ju je portretirala F. Dunaway.

Premda nikad nije smatrana jednom od najtalentiranijih ili najprivlačivijih am. glumica, C. se na vrhu popularnosti održala oko 30 godina (od 1932. do 1936. bila je među desetoro najpopularnijih u SAD); to zahvaljuje izvanrednoj sposobnosti mijenjanja tipa i žanra, odabiru uloga, te općenito sposobnosti prilagodbe novom ukusu i vlastitoj dobi, pa je stoga postala pravim modelom stvaranja i održavanja statusa film. zvijezde.

Ostale važnije uloge: Opsjednuta (C. Brown, 1931); Letty Linton (C. Brown, 1932); Kiša (L. Milestone, 1932); Danas živimo (H. Hawks, 1933); Sadie McKee (C. Brown, 1934); Okovana (C. Brown, 1934); Zamamni đavolak (C. Brown, 1936); Nevjesta je bila u crvenom (D. Arzner, 1937); Neobični tovar (F. Borzage, 1940); Opsjednuta (C. Bernhardt, 1947); Flamingo Road (M. Curtiz, 1949); Harriet Craig (V. Sherman, 1950); Ljubavna pjesma (Ch. Walters, 1953); Žena na obali (J. Pevney, 1955); Jesensko lišće (R. Aldrich, 1956); Priča o Esther Costello (D. Miller, 1957); Trog (F. Francis, 1970).

LIT.: L. J. Quirk, The Films of Joan Crawford, New York 1968; L. Carr, Four Fabulous Faces: Garbo, Swanson, Crawford, Dietrich, New Rochelle 1970; S. Harvey, Joan Crawford, New York 1974.