COTTEN, Joseph

COTTEN, Joseph, am. filmski, kazališni i rtv-glumac (Petersburg, Virginia, 15. V 1905). Završio je Hickman School of Expression u Washingtonu. Glum. karijeru započinje u maloj kaz. trupi u Miamiju. Gl. uloge dobiva od 1931; isprva je član Copley Theatrea u Bostonu, zatim prelazi na Broadway (vrlo zamijećena uloga u kaz. hitu Philadelphijska priča, uz K. Hepburn), pa se pridružuje Federal Theatreu, a krajem 30-ih godina sprijateljuje se sa O. Wellesom i nastupa u njegovu Mercury Theatreu; istodobno vrlo učestalo i uspješno nastupa na radiju. Na filmu se prvi put pojavljuje 1938. u Wellesovu nikad prikazanu kratkometr. filmu Previše Johnson. U Hollywood ga dovodi Welles 1941, i njegov stvarni film. debi je uloga protagonistova principijelnog prijatelja u Wellesovom Građaninu Kaneu (1941). Visok, uglađena ponašanja, sjetan, djelujući ponekad poput tipična → momka iz susjedstva, kao da je predodređen za uloge poštenih prijatelja, npr. u Trećem čovjeku (C. Reed, 1949), ili pak ljudi koji se ne mogu odrvati okolnostima, pa tako, npr., ne mogu ni realizirati svoju ljubav, kao u Veličanstvenim Ambersonovima (O. Welles, 1942). Česte su mu uloge u kojima nezasluženo mora trpjeti nedaće — npr. kao dobri brat G. Pecka u Dvoboju na suncu (K. Vidor, 1947), ili pak kao muž koji podnosi suprugina (M. Monroe) maltretiranja u Niagari (1953) H. Hathawaya. Ostvario je i niz romant. uloga, među kojima je najpoznatija ona u Portretu Jennie (W. Dieterle, 1948). Pojedini redatelji znali su iskoristiti i moguće naličje »poštenjačine«, pa C. s jednakom lakoćom glumi i hladnokrvne ubojice, prikrivene izgledom i ponašanjem dobričine, kao u filmovima Sjenke sumnje (A. Hitchcock, 1943), U znaku jednoroga (A. Hitchcock, 1949) i Tiho, tiho, Charlotte (R. Aldrich, 1965). C. nikada nije bio vrhunska zvijezda, ali je u značajnim filmovima ostvario brojne vrijedne karakterne uloge 40-ih i ranih 50-ih godina. Sredinom 50-ih godina opada mu popularnost, pa sve više glumi u epizodnim ulogama, a počinje nastupati i u projektima bez veće vrijednosti, tako u nekim posve nezapaženim filmovima strave. No, ponovno se vraća kazalištu; od 1954. nastupa i na televiziji, a 1956. snima tv-seriju The Joseph Cotten Show. Nastupio je ukupno u oko 80 filmova.

Ostale važnije uloge: Lydia (J. Duvivier, 1941); Putovanje u strah (N. Foster, 1942, i koscenarist); Plinsko svjetlo (G. Cukor, 1944); Ljubavna pisma (W. Dieterle, 1945); S onu stranu šume (K. Vidor, 1949); Rujanska ljubav (W. Dieterle 1950); Peking Express (W. Dieterle, 1951); Dodir zla (O. Welles, 1958); Posljednji sumrak (R. Aldrich, 1961); Mrtvacima prijelaz slobodan (S. Corbucci, 1967); Petulia (R. Lester, 1968); Tora! Tora! Tora! (R. Fleischer, 1970); Strašni doktor Phibes (R. Fuest, 1971); Igra karata (L. Comencini, 1972); Zeleno sunce (R. Fleischer, 1973); Osjetljiva ravnoteža (R. Richardson, 1973); Istine i laži (O. Welles, 1974); Ultimatum — posljednja zraka sumraka (R. Aldrich, 1977); Vrata raja (M. Cimino, 1980).