BUGARSKA

BUGARSKA. Unatoč tome što već od 1897. počinje u velikim gradovima kontinuirano prikazivanje stranih filmova, samostalna bug. filmska produkcija javlja se — zbog ekon. zaostalosti i polit. nestabilnosti zemlje — tek 1912, zahvaljujući radu dokumentarista i film. kroničara (G. Velčev, I. Žekov, I. Dimitrov i dr.). Prvi bug. igrani film režira 1915. Vasil Gendov, glumac sofijskoga Narodnog teatra; on je ujedno i scenarist i gl. glumac toga filma — »Galantni Bugarin«, komedije u kojoj je prepoznatljiv utjecaj M. Lindera. U igr. produkciji prevladavaju komedije i melodrame u koje se često unose elementi folklora, a česti su i filmovi naglašeno rodoljubnog sadržaja. Teh. razina je razmjerno niska, s obzirom da se filmovi proizvode u gotovo amat. uvjetima i na periferiji kult. i ekon. djelatnosti, održavajući jedini kontakt s dr. umjetnostima povremenim ekranizacijama knjiž. djelâ. U cijelom razdoblju između dva rata najznačajnija autorska ličnost je Gendov, neumorni pregalac koji entuzijazmom nadoknađuje nedostatak sredstava i neorganiziranost bug. filmske produkcije; on osniva vlastito film. poduzeće i uspijeva snimiti jedanaest filmova, u kojima se uočava utjecaj inozemnog filma, no usprkos tome njegovi filmovi ipak imaju nacionalnu obojenost; okušao se u najrazličitijim žanrovima (komedija, satira, špijunski film, biografski film), a među njegovim ostvarenjima izdvajaju se »Ljubav je ludost« (1917), »Đavao u Sofiji« (1921) i »Pobuna robova« (1934); potonji je cenzura najprije zabranila, jer prikazuje život revolucionara Vasila Levskog, no nakon stanovitih kraćenja odobren je za prikazivanje. Uz Gendova, istaknuti prijeratni redatelji su i Boris Gregiov (»Djevojčina stijena«, 1923; »Vesela Bugarska«, 1928; »Grobovi bez križa«, 1931) i Josip Novak (»Vojvoda Strahil«, 1938).

U toku II svj. rata film. produkcija se nastavlja bez prekida, a prevladavaju propagandističke i eskapističke teme. Do tematskog zaokreta dolazi po završetku rata, nakon pobjede nad fašizmom i uspostave socijal. vlasti, kad nekoliko produkcijskih skupina proizvodi filmove u kojima se rekapituliraju ratna iskustva, no sada iz posve drugačijega ideol. kuta. Takvo usmjerenje postaje još izrazitije nakon nacionalizacije kinematografije 1948. Bug. filmska produkcija u tom se razdoblju ugleda na sovj. model kinematografije i na tradiciju socijalističkog realizma, što se u praksi pojačavalo angažiranjem sovj. stručnjaka, povremenim koprodukcijama sa SSSR-om i činjenicom da je sovj. redatelj Sergej D. Vasiljev neko vrijeme bio umj. rukovodilac bug. filmskog studija. Oslanjanje na SSSR uvjetovano je i time što Bugarska nije imala film. škole, pa je u uvjetima organiziranja film. produkcije morala tražiti pomoć u razvijenijoj sredini. Sve do sredine 50-ih godina proizvodnja igr. filmova iznosila je svega dva godišnje. Filmovi uglavnom prikazuju teme iz narodnooslobodilačkog rata i nacionalne povijesti, a njihova didaktičnost i patos isključuju bilo kakvu mogućnost skretanja na područje komerc., zab. filma. Uz igr. film pospješuje se i proizvodnja dokumentarnoga, a pogotovo namjenskog filma. Prvi anim. film, »Junak Marko«, realizira 1955. Todor Dinov i navješćuje kasniju bogatu produkciju bug. animacije. Najistaknutije autorske ličnosti u tom razdoblju su redatelji Anton Marinovič, Zahari Žandov i Boris Šaraliev, te scenaristi Orlin Vasilev i Angel Vagenštejn.

Bugarska je među onim zemljama istočne Evrope koje su najpolaganije raskidale sa staljinističkim modelom kulture. Prvi znakovi promjena u kinematografiji zapažaju se u nezgrapnim pokušajima uvođenja filmova sa suvremenom temom, te komedijâ. Do odlučnog preokreta dolazi tek nastupom novog naraštaja film. stvaralaca. Rangela Vlčanova, Binke Željaskove, Hrista Piskova i Vula Radeva. Iako njihovi filmovi — prvenstveno »Na malom otoku« (1958) i »Prva pouka« (1960) Vlčanova te »A bili smo mladi« (1961) Željaskove — donose temu borbe protiv fašizma i narodnooslobodilački rat, kao i većina filmova iz soc-realist. razdoblja, ipak se razlikuju od njih odsutnošću patosa i zanimanjem za individualne ljudske sudbine, bez pretjerane ovisnosti o ideol. okvirima. U tom je smislu značajna i bugarsko-istočnonjem. koprodukcija »Zvijezde« (1958) Konrada Wolfa koja je strahote koncentracionih logora prikazala putem intimne tragedije dvoje ljudi. Prodor novih redatelja nije tekao bez trzavica, a odlučna su bila priznanja koja bug. film stječe na međunar. festivalima, u čemu prednjače »Sunce i sjenke« (1962) Vlčanova i »Kradljivac bresaka« (1964) Radeva. Istodobno, s nastupom bug. »novog vala«, javlja se i komercijalni film: komedije, krim. filmovi, te pov. spektakli bez ideol. balasta, a u njihovoj produkciji sudjeluju i redatelji »novog vala«, Vlčanov, Radev i dr. Značajan poticaj produktivnosti kinematografije otvaranje je novoga film. studija na Bojani nedaleko Sofije (1963), koji svojim prostorima nudi iznimne mogućnosti za proizvodnju igr., dokum., namjenskih, anim., a kasnije i tv-filmova. Produkcija raste na deset igr. filmova godišnje, dok se istovremeno proizvodi oko dvije stotine kratkih filmova. Među igr. filmovima koji se ističu u drugoj polovici 60-ih godina su »Vitez bez oklopa« (1966) Šaralieva, »Odstupanje« (1967) Griše Ostrovskoga i Todora Stojanova, »Odletjeli balon« (1966) Željaskove, »Bijela soba« (1969) Metodi Andonova, »Ikonostas« (1969) Dinova i Hrista Hristova, »Ptice i hrtovi« (1969) Georgi Stojanova i dr. U većini očituje se bavljenje svakidašnjicom, razbijanje ideol. tabuâ, te sklonost neuobičajenim narativnim tehnikama i vizualnoj nekonvencionalnosti. U tom razdoblju dolazi i do prvih koprodukcija sa zapadnoevr. poduzećima.

Sedamdesetih godina bug. kinematografija nastavlja svoju afirmaciju, stječući brojna priznanja na međunar. filmskim festivalima za igr., dokum. i anim. filmove. Uz veterane Vlčanova i Željaskovu, najuspješniji autori su Hristov (»Posljednje ljeto«, 1973; »Drvo bez korijena«, 1974; »Barijera«, 1979), Ivan Terziev (»Otrovane vode«, 1976) i Georgi Đulgerov (»I dođe dan«, 1973; »Avantage«, 1978), te, od najnovije generacije, Todor Andrejkov i Margarit Nikolov, koji se uglavnom opredjeljuju za analizu bug. svakidašnjice. Uz takva ostvarenja, koja nastavljaju tradiciju autorskog filma, i dalje je snažna produkcija komerc. filma, a česti su i ratni spektakli. Anim. film i 70-ih godina postiže uspjehe, no umjesto blage metaforičnosti sve je uočljivija satirička oštrica; istaknuti autori su Donjo Donev, Stojan Dukov, Projko Projkov i Konstantin Peronski. Decentralizacija kinematografije pospješena je 1973. raspuštanjem jedinstvene organizacije i osnivanjem tri poduzeća za proizvodnju filmova (Haemus, Mladost i Sredec) koja su neovisna i ekonomski i kreativno. Potkraj 70-ih godina bug. kinematografija proizvodi dvadeset igranih i dvije stotine kratkih filmova godišnje. Za potrebe kino-repertoara uvozi se stotinjak filmova iz SSSR-a i ostalih zemalja istočne Evrope, te četrdesetak iz ostalog svijeta. Bugarska ima oko 3600 kinematografa koji godišnje prime oko 110 000 000 posjetilaca; svaki stanovnik u prosjeku ide 12 puta godišnje u kino, što Bugarsku svrstava na drugo mjesto u svijetu po učestalosti odlazaka u kino. Posjet kinima ne jenjava, unatoč tome što bug. televizija ima dva kanala i što se proizvodi dvadesetak tv-filmova godišnje; štaviše, u nekim je krajevima u stalnom porastu.

Studij filma u Sofiji osnovan je tek 70-ih godina, a prije toga film. stvaraoci su se školovali u Moskvi, Pragu i Łódźu; odsjek predviđa četvorogodišnju nastavu za redatelje, snimatelje i film. kritičare. Igr. filmovi imaju godišnju smotru na festivalu u Varni koji se redovno održava od 1962. U Varni se održavaju i Međunarodni filmski festival zdravstva i Crvenog križa, te međunar. festival animacije koji se izmjenjuje s festivalima u Zagrebu, Annecyju i Ottawi. U Plovdivu je sjedište bug. godišnje smotre kratkometr. filma, koja pobuđuje i međunar. zanimanje.

LIT.: L. Pogoževa, Hudožestvennye fil'mi Bolgarii, Moskva 1963; M. Ratschewa, Bulgarische. Filmkunst der Gegenwart (prijevod s bugarskog), Sofija 1968; N. Hibbin, Eastern Europe, London/New York 1968; Kinoiskusstvo v Bolgaria, Sofija 1968; A. Whyte, New Cinema in Eastern Europe, New York 1971; S. Micheli, Il cinema bulgaro, Padova 1971; Deset godini B"lgarska nacionalna filmoteka, Sofija 1971; Bulgarian Cartoon Films (katalog 1955—1961), Sofija 1972; Bulgarian Short Films (katalog 1972—1973), Sofija 1973; M. Nikolova (urednik), Bolgarskoe hudoženstvennoe kinoiskusstvo. Sbornik statej, Sofija 1973; V. Najdenova/I. Dečev, Aktory na b"lgarskoto kino, Sofija 1975; A. Cervonü. Les écrans de Sofia (Voyage français dans le cinéma bulgare), Paris 1976; A. & M. Liehm, The Most Important Art. Eastern Films after 1945, London/Los Angeles 1977.