BRYNNER, Yul

BRYNNER, Yul, am. filmski i kazališni glumac švicarsko-mongolsko-romskog podrijetla (Sahalin, tada Japan, 11. VII 1915 — New York, 10. X 1985). God. 1932 dolazi u Pariz, gdje pjeva i svira balalajku s jednom ciganskom trupom u noćnim klubovima. Nastavlja kao akrobat, no ubrzo se pridružuje kaz. trupi S. Pitoëffa, studirajući istodobno filozofiju na Sorbonni. Od 1940. djeluje na am. radiju, kazalištu i televiziji. Na Broadwayu debitira 1946, a na filmu 1949. u B-thrilleru Newyorška luka L. Benedeka. Prekretnica u njegovoj karijeri je uspjeh u ulozi dirljivo-smiješnoga, nadasve simpatičnoga sijamskog kralja u broadwayskom musicalu Kralj i ja (1951), za koju je obrijao glavu i bio nagrađen mnoštvom priznanja; istu ulogu ponovio je i u film. ekranizaciji (W. Lang, 1956) i dobio za nju Oscara. B. zadržava obrijanu glavu kao zaštitni znak svoje film. osobnosti, interpretirajući najčešće ohole, razmetljive i agresivne strance-čudake, kakvi su rus. caristički general u Anastaziji (A. Litvak, 1956), faraon Ramzes u Deset zapovijedi (C. B. De Mille, 1956) i Dimitrij u Braći Karamazovima (R. Brooks, 1958). Slavu koja blijedi pokušava obnoviti ulogama legendarnih junaka, nastupajući povremeno i s perikom, no najveći uspjeh postiže kao staloženi, autoritativni vođa revolverašâ u Sedmorici veličanstvenih (J. Sturges, 1960). Kasnije, zbog pojave novih hollywoodskih zvijezda, nastupa u evr. koprodukcijama, bljesnuvši ipak još jednom stiliziranom interpretacijom robota-revolveraša u Starom Divljem zapadu (M. Crichton, 1973); tom ulogom B. karikira stereotip iz Sedmorice veličanstvenih. Do kraja 70-ih godina glumio je u četrdesetak igr. filmova i režirao za Ujedinjene narode jedan dokumentarni — o slučaju djece-izbjeglica. Nastupao je i u uspjeloj tv-seriji Anna i kralj (1972), a 1977. ponovio je nekadašnji broadwayski uspjeh u novoj postavi predstave Kralj i ja. Djelatan je borac za prava Româ, a neko vrijeme bio je i počasni predsjednik njihova međunar. društva.

Ostale važnije uloge: Gusar (A. Quinn, 1958); Krik i bijes (M. Ritt, 1959); Salomon i kraljica od Sabe (K. Vidor, 1959); Još jednom osjećajnije (S. Donen, 1960); Orfejev testament (J. Cocteau, 1961); Taras Buljba (J. L. Thompson, 1962); Kraljevi sunca (J. L. Thompson, 1963); Poziv revolveraša (R. Wilson, 1964); Povratak sedmorice veličanstvenih (B. Kennedy, 1966); Dugotrajni dvoboj (K. Annakin, 1967); Luđakinja iz Chaillota (B. Forbes, 1969); Bitka na Neretvi (V. Bulajić, 1969); 87. policijska stanica (R. A. Colla, 1972); Posljednji ratnik (R. Clouse, 1975); Svijet budućnosti (R. T. Heffron, 1976).