BROOKS, Louise

BROOKS, Louise, am. glumica (Cherryvale, Kansas, 14. XI 1906 — Rochester, New York, 8. VIII 1985). Kći pravnika. Profesionalnu je karijeru započela u 15. godini kao plesačica u glazb. revijama, među ostalim i onoj F. Ziegfelda, nakon čega je potpisala ugovor s Paramountom i prvi put odglumila manju ulogu u filmu Ulica zaboravljenih ljudi (1925) H. Brenona. Kao tamnosmeđa ljepotica vrlo izražajna lica, uokvirenog dječačkom frizurom (Bubikopf) u stilu ondašnje mode, isprva je nastupala u tzv. komedijama o šiparicama (flappercomedies), gdje nije prelazila razinu rutine i konvencije. Talentiranom glumicom pokazala se 1928. u filmovima Djevojka u svakoj luci H. Hawksa i Prosjaci A. Wellmana. Nakon toga G. W. Pabst poziva je u Njemačku, gdje 1929. tumači gl. uloge u njegovim filmovima Pandorina kutija i Dnevnik izgubljene; te dvije uloge donijele su joj svjetsku slavu, pogotovo uloga Lulu u Pandorinoj kutiji, gdje tumači mladu ženu koju razara nesavladiva požuda. Nakon ta dva filma odlazi u Francusku, gdje također ostvaruje zapaženu ulogu u filmu Nagrada za ljepotu (1930) A. Genine. Potom se vraća u SAD, gdje se pojavljuje u nekoliko osrednjih zv. filmova. Godine 1931. povlači se i nastupa kao plesačica u jednom noćnom klubu. Tokom 1936. vraća se na film i nastupa u nekoliko B-vesterna, a 1938. definitivno se povlači. Povremeno sudjeluje u nekim newyorškim radio-emisijama, a zatim neko vrijeme radi kao prodavačica u trgovini. Potkraj 40-ih godina potpuno je zaboravljena. U međuvremenu je napisala nekoliko britkih i vrlo kritičkih članaka o Hollywoodu koji su pobudili veliku pozornost i ogorčenje.

B. se smatra jednom od najsugestivnijih glumica iz razdoblja nij. filma. »Njezino lice«, kako su tvrdili pojedini kritičari nakon pojave Pandorine kutije, »zrači tolikom rušilačkom pasivnošću i zloćom kao odbljescima depresivnog i korumpiranog svijeta, da je to upravo teško gledati«. Drugi pak, bliži suvremenijim shvaćanjima, izjavljivali su da je »B. jedina žena koja posjeduje toliku snagu preobrazbe da beznačajan film može pretvoriti u pravo remek-djelo.« Potkraj 50-ih i poč. 60-ih godina nastao je cijeli pokret za umj. rehabilitaciju te glumice, a u njemu se našao i J.-L. Godard koji joj je svojim filmom Živjeti svoj život (1962, u kojem A. Karina nosi jednaku frizuru kao Lulu) odao nedvosmisleni hommage.

Ostale važnije uloge: Američka Venera (F. Tuttle, 1926); Veliko ime (M. St. Clair, 1926); Stara vojnička igra (A. E. Sutherland, 1926); Zavrnute čarape (Ri. Rossen, 1927); Podivljali grad (J. Cruze, 1927); Umorstvo kanarinca (M. St. Clair, 1929); Božji dar ženama (M. Curtiz, 1931); Državni neprijatelj br. 1 (W. A. Wellman, 1931); Hollywood Boulevard (R. Fiorey, 1936); Onda kad si zaljubljen (R. Riskin, 1937).

LIT.: S. a., Louise Brooks. Portrait d'une anti-star, Paris 1977.