BOYER, Charles

BOYER, Charles, francusko-am. glumac (Figeac, 28. VIII 1897 — Phoenix, Arizona, 27. VIII 1978). Studirao filozofiju na Sorbonni i glumu na dramskom odsjeku pariškog konzervatorija u klasi Mauricea Escandea. Poč. 20-ih godina istodobno je debitirao u kazalištu i na filmu (u Čovjeku s pučine, 1920. M. L'Herbiera); popularnost stječe tumačeći na pariškim scenama različite (pretežno melodramske i vodviljske) uloge na glasovitim kaz. matinejama. Mnogi drže da je svoju prvu značajniju film. ulogu odigrao u Paklenom krugu (1927) Luitz-Morata, snimljenom u Njemačkoj; sljedeće godine igra u zapaženome pustolovnom filmu Kapetan Fracasse A. Cavalcantija. God. 1930. odlazi prvi put u SAD, gdje snima nekoliko uspjelih krim. filmova i melodrama te biva osobito zapažen epizodnim ulogama u filmovima Proces Mary Dugan (M. de Sano, 1929, franc, verzija) i Pobuna u zatvoru (P. Fejos, 1930, franc, verzija Velike kuće G. Hilla). Nakon ovih filmova B. postaje međunar. zvijezda i gotovo svake godine snima po jedan ili dva filma u Francuskoj i SAD, a nerijetko i u Njemačkoj (npr. F. P. 1 ne odgovara, 1932, K. Hartla). Od 1934. stalno živi u SAD, a popularnost mu raste sve do poratnih godina. Za II svj. rata osnovao je u Los Angelesu Francusku istraživačku zakladu, za što 1942. dobiva posebnog Oscara. God. 1951. osniva, zajedno s D. Nivenom i D. Powellom, Four Star Television, gdje često nastupa u raznovrsnim ulogama. Počinio samoubojstvo dan prije svoga 81. rođendana, a dva dana nakon smrti svoje žene — brit. glumice Patricije Paterson, s kojom je živio od 1934.

Boyerova glum. ostvarenja variraju od izrazito površnih do vrhunskih, duboko proživljenih i produhovljenih tumačenja različitih tipova bonvivana, vojskovođa, političara, spletkara i varalica, gotovo uvijek velikih zavodnika. Amerikanac po državljanstvu i Francuz po osjećaju, uspio je sjediniti svoj »galski šarm« s »anglo-saksonskim manirama«; ostvario je tip romant. ljubavnika »zamagljena pogleda« i »baršunasta glasa« s melodioznim franc. naglaskom, koji se podjednako dobro snalazi u najrazličitijim ambijentima. U više od 70 uloga tijekom pola stoljeća svoje karijere uspio je oduševljavati publiku na svim kontinentima i ostati zvijezda sve do smrti.

Ostale važnije uloge: Liliom (F. Lang, 1934); Mayerling (A. Litvak, 1936); Alahov vrt (R. Boleslawsky, 1936); Marija Walewska (C. Brown, 1937); Tovarišč (A. Litvak, 1937); Priče se događaju noću (F. Borzage, 1937); Alžir (J. Cromwell, 1938); Oluja (M. Allégret, 1938); Ljubavna afera (L. McCarey, 1939); Priče s Manhattana (J. Duvivier, 1942); Plinsko svjetlo (G. Cukor, 1944); Povjerljivi agent (H. Shumlin, 1945); Cluny Brown (E. Lubitsch, 1946); Slavoluk pobjede (L. Milestone, 1948); Prva legija (D. Sirk, 1951); Sretno doba (R. Fleischer, 1952); Madame de. . . (M. Ophüls, 1953); Nana (Christian-Jaque, 1954); Pariz, Palace Hotel (H. Verneuil, 1956); Put oko svijeta za 80 dana (M. Anderson, 1956); Parižanka (M. Boisrond, 1957); Fanny (J. Logan, 1961); Četiri jahača Apokalipse (V. Minnelli, 1961); Kako ukrasti milijun dolara (W. Wyler, 1966); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Luđakinja iz Chaillota (B. Forbes, 1969); Afera Stavisky (A. Resnais, 1974); Pitanje vremena (V. Minnelli, 1976).