BERTA, Renato

BERTA, Renato, švic. snimatelj (1945). Školovao se u Italiji na Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu). Najznačajniji je švic. snimatelj mlađe generacije, djelatnost kojega je vezana uz procvat švic. filma 70-ih godina. Snimio je niz djelâ poznatih redatelja (A. Tanner, C. Goretta, njem. redatelj J.-M. Straub); za mlađe franc. i tal. stvaraoce snima i kratkometr. filmove. Svoje početke, međutim, vezao je uz švic. kinematografiju i u njoj je dao i najuspjelija ostvarenja dosadašnje karijere. Od crno-bijelih filmova ističu se Daždevnjak (1971) A. Tannera i Smrt direktora cirkusa buha, ili kako je Ottocaro Weiss reformirao svoju tvrtku (1973) Th. Koerfera, a od onih u boji Neobične krađe (1975) C. Gorettaa i Sartre sâm o sebi (1976) A. Astruca, u kojem je ostvario reportažni ugođaj. Film Mojsije i Aron (1975) J.-M. Strauba snimljena je opera; fotografija je striktno u funkciji glazb. komponentâ filma, što je zahtijevalo od Berte maksimalnu snim. disciplinu. Kadikada upada u pretjerano estetiziranje, kao u filmu La paloma (D. Schmid, 1974), u kojem je pokušao oponašati ekspresionistički stil s poč. 20-ih godina. U Tannerovu filmu Messidor (1979), snimajući krajolik kojim se protagonisti kreću dojmljivim pokretima kamere, rakursima i planovima, efektno dočarava unutarnji život likova.

Ostali važniji filmovi: Charles mrtav ili živ (A. Tanner, 1969); Povratak iz Afrike (A. Tanner, 1973); Središte svijeta (A. Tanner, 1974); Sjene anđela (D. Schmid, 1975); Pomoćnik (Th. Koerfer, 1975); Jonas (A. Tanner, 1976); Alzire ili novi kontinent (Th. Koerfer, 1977); Orijentiranja (M. Soutter, 1977); Violanta (D. Schmid, 1977); Bježi tko može (J.-L. Godard, 1980); Povratak u Marseille (R. Allio, 1980); Hekata (D. Schmid, 1982).