BERGMAN, Ingrid

BERGMAN, Ingrid, am. glumica šved. podrijetla (Stockholm, 29. VIII 1915 — London, 29. VIII 1982). Po završetku glum. škole kazališta u Stockholmu igra u kazalištu i u nekoliko šved. filmova u kojima najavljuje velik glum. potencijal. God. 1939. am. producent D. O. Selznick odvodi je u Hollywood kao moguću nasljednicu G. Garbo; »nordijske« ljepote, neosporno talentirana, predstavljajući spoj emancipirane i o muškarcu ovisne žene, ubrzo postaje zvijezdom; prvi veliki uspjeh postiže kao romant. junakinja u koju je nesretno zaljubljen H. Bogart u Casablanki (1942) M. Curtiza. Za ulogu bogate žene koju izluđuje njezin zločinački suprug (Ch. Boyer) u filmu Plinsko svjetlo (1944) G. Cukora nagrađena je svojim prvim Oscarom. Nakon toga, reprezentativna je (uz, kasnije, G. Kelly) junakinja Hitchcockova svijeta tjeskobe (Opsjednut, 1945; Ozloglašena, 1946; U znaku jednoroga, 1949). Nova faza njezine karijere počinje 1950. udajom (njezin drugi brak koji je u puritanskim SAD izazvao jedan od najvećih skandala) za R. Rossellinija, kada B. prelazi u Italiju. Višegodišnja suradnja s tim redateljem omogućuje joj igranje uloga znatno drugačijih (svakodnevnijih) no do tada, npr. u Stromboliju (1949), Evropi 51 (1952) i Putovanju u Italiju (1953); ti filmovi ne postižu, međutim, uspjeh potreban zvijezdi njezina formata. Sredinom 50-ih godina, otuđivši se od Rossellinija, vraća se u Hollywood i odmah dobiva svoga drugog Oscara za ulogu žene koju uvjeravaju da je nasljednica rus. carskog prijestolja u filmu Anastazija (1956) A. Litvaka. Šezdesetih godina igra više uspješnih uloga različita profila i u Evropi; snimivši 1978. film Jesenja sonata (uloga ambiciozne pijanistice koja zbog karijere zapušta kćer), prvi i jedini put surađuje sa slavnim zemljakom i prezimenjakom Ingmarom B. U toku karijere odglumila je ukupno 45 film. uloga. — Usporedno s filmskom gradila je i jednako uspješnu kaz. karijeru.

Ostali važniji filmovi: Swedenhielmovi (G. Molander, 1935); Valpurgina noć (G. Edgren, 1935); Intermeco (G. Molander, 1936); Dolar (G. Molander, 1938); Intermeco (G. Ratoff, 1939); Fantom Londona (V. Fleming, 1941); Kome zvono zvoni (S. Wood, 1943); Zvona Svete Marije (L. McCarey, 1945); Slavoluk pobjede (L. Milestone, 1948); Ivana Orleanska (V. Fleming, 1948); Žene smo (omnibus, epizoda R. Rossellinija, 1953); Strah (R. Rossellini, 1954); Helena i muškarci (J. Renoir, 1956); Indiskrecija (S. Donen, 1958); Svratište šeste sreće (M. Robson, 1958); Volite li Brahmsa? (A. Litvak, 1961); Posjet (B. Wicki, 1964); Žuti Rolls-Royce (A. Asquith, 1964); Stimulantia (omnibus, epizoda G. Molandera, 1967); Kaktusov cvijet (G. Saks, 1969); Ubojstvo u Orijent-ekspresu (S. Lumet, 1974, Oscar za epizodu); Pitanje vremena (V. Minnelli, 1976).

LIT.: L. Barnett, Writing on Life, New York 1951; J. Henry Steele, Ingrid Bergman: An Intimate Portrait, New York 1959; L. J. Quirk, The Films of Ingrid Bergman, New Jersey 1970; C. F. Brown, Ingrid Bergman, New York 1973; E. Schaake, Ingrid Bergman — Ihr Leben, München 1980.