BASEHART, Richard

BASEHART, Richard, am. filmski, kazališni i televizijski glumac (Zanesville, Ohio, 31. VIII 1914 — Los Angeles, rujan 1984). Radio je kao reporter i spiker na radiju. Glum. karijeru započinje 1938. kao kaz. glumac na Broadwayu; 1945. dobiva nagradu newyorške kaz. kritike (New York Drama Critics Award) za gl. ulogu u predstavi Vatreno srce. Na filmu se prvi put pojavljuje 1947. kada, došavši u Hollywood, nastupa u filmu Ponovljena predstava A. L. Werkera. Jednu od svojih najznačajnijih uloga ostvaruje 1948, igrajući gangstera u filmu Hodao je noću istoga autora. Oprezno birajući uloge i često se vraćajući kazalištu, uspješno je izbjegao glum. stereotipnost kakvu je nametao Hollywood. U njegovim ostvarenjima zapaža se jasna sklonost tumačenju nesigurnih osoba, kao što je lik samoubojice u filmu Četrnaest sati (H. Hathaway, 1951), žrtava vlastitih sudbonosnih odluka (Odluka pred zoru, 1951, A. Litvaka), psihopatskih ličnosti, kao što je naslovna uloga u filmu Hitler (S. Heisler, 1962), ili pak luckasto djetinjastih vizionara, kakav je, npr., cirkusant u Ulici (F. Fellini, 1954). Uspješan i zapažen glumac, nakon Probisvijeta (F. Fellini, 1955) i Moby Dicka (J. Huston, 1956), polako počinje stagnirati. Od 60-ih godina nastupa i u raznim tv-serijama (npr. Put na dno mora).

Ostale važnije uloge: Bajunete na gotovs (S. Fuller, 1951); Titanic (J. Negulesco, 1953); Dobri umiru mladi (L. Gilbert, 1954); Zlatna žila (M. Bolognini, 1955); Vremenska granica (K. Malden, 1957); Braća Karamazovi (R. Brooks, 1958); Ambiciozna (Y. Allégret, 1959); Pet ošišanih žena (M. Ritt, 1959); Portret u crnom (M. Gordon, 1960); Divlji revolveri (M. Carreras, 1962); Kraljevi sunca (J. L. Thompson, 1963); Čovjek koji mi se sviđa (C. Lelouch, 1970); Chatova zemlja (M. Winner, 1972); Otok doktora Moreaua (D. Taylor, 1977); Dobrodošli, Mr. Chance (H. Ashby, 1980).