ARTAUD, Antonin

traži dalje ...

ARTAUD, Antonin, franc. kazališni pisac, glumac, redatelj i teoretičar te filmski scenarist, glumac i teoretičar (Marseille, 4. IX 1896 — Ivry-sur-Seine, 4. III 1948). Svestrana osobnost, jedan od utemeljitelja nadrealističkoga pjesničkog pokreta. Strastveno se bavi i kazalištem: glumi, režira, piše raznorodne kaz. komade, a nekoliko mjeseci rukovodi i jednom kaz. kućom. Bavi se i teorijom kazališta, piše zapažene eseje (između ostalih Manifest teatra okrutnosti — Le manifeste du théâtre de la cruauté, 1932). Izravni udio u film. umjetnosti nije mu velik, ali na posredan način uspijeva ostaviti tragove u djelima svojih suvremenika — sineasta. Od sedam scenarija što ih je napisao, realiziran je samo jedan — Školjka i svećenik (1927) G. Dulac. U filmovima mnogih poznatih redatelja tumačio je više zapaženih uloga; najprije se istaknuo ulogom Marata u Napoleonu (1927) A. Gancea. Njegov je udio znatan i u stvaranju remek-djela Stradanje Ivane Orleanske (1928) C. Th. Dreyera. A. je dosta pisao o filmu; najčešće se citira njegova misao (u skladu s franc. avangardom 20-ih godina) da »film izvrće postojeće vrijednosti, posvema remeti optiku, perspektivu i logiku«.

Ostale važnije uloge: Tarakanova (R. Bernard, 1928); Novac (M. L'Herbier, 1928); Prosjačka opera (G. W. Pabst, 1931); Mater Dolorosa (A. Gance, 1932).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ARTAUD, Antonin. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/artaud-antonin>.