ARATA, Ubaldo

traži dalje ...

ARATA, Ubaldo, tal. snimatelj (Ovada, 23. III 1897 — Rim, prosinac 1947). Na filmu se javlja 1911, a snimateljem postaje 1915. Formira se radeći za M. Ophülsa; najznačajniji mu je film iz tog razdoblja Gospođa za svakoga (1934). Za G. Alessandrinija snima Pilot Luciano Serra (1938), a za C. Kocha i J. Renoira Toscu (1940). Filmom Tračnice (1929) M. Camerinija pokazao je iznimno majstorstvo u stvaranju atmosfere te osjećaj za vizualnost okoliša i zbiljnost svakidašnjice. U povijesti filma ostat će trajno zabilježen ostvarenjem u filmu Rim, otvoreni grad (1945) R. Rossellinija; dinamična kamera i malobrojni eksterijeri, osobito u poč. i u završnici filma, zahvaljujući funkcionalnoj kompoziciji kadra i gradnji svjetla oblikuju prizor, izražavajući moralnu depresiju likova. U enterijerima se sve odvija u polumraku ili gotovo u mraku, čime se simbolizira nevolja koja tišti protagoniste (npr. prizori očekivanja smaknuća); dakle, sva izražajnost potječe od uporabe jednog od ključnih izražajnih sredstava snimatelja — svjetla. Jednostavnošću u tom je dramatičnom filmu postignuta i dokumentarnost zbog koje ga nazivaju »kriškom života«. Jedan je od najznačajnijih tal. snimatelja uopće.

Ostali važniji filmovi: Olimpijino vjenčanje (G. Zambuto, 1918); Beatrice Cenci (B. Negroni, 1926); Posljednja avantura (M. Camerini, 1932); Crveni pasoš (G. Brignone, 1935); Aldebaran (A. Blasetti, 1935); Udovica (G. Alessandrini, 1938); Stakleni most (G. Alessandrini, 1939); Kralj se zabavlja (M. Bonnard, 1941); Gospođa sa Zapada (C. Koch, 1941); Carmen (Christian-Jaque, 1942); Život počinje iznova (M. Mattoli, 1945); Crna magija (G. Ratoff, 1949, za vrijeme snimanja umro).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ARATA, Ubaldo. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 12.6.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/arata-ubaldo>.