APSORPCIJA ZVUKA

APSORPCIJA ZVUKA, fizikalno svojstvo upijanja zvuka, koje ovisi o strukturi materijala i njegove površine, frekvenciji zv. vala i kutu njegova upada. Mjeru apsorpcije predstavlja koeficijent apsorpcije zvuka (α) kao odnos intenziteta apsorbiranoga i upadnog zvuka. Taj koeficijent bitan je čimbenik pri izradbi scene kod neposrednog snimanja zvuka i na filmu. Za postizanje odgovarajuće apsorpcije zvuka u studijima i kino-dvoranama upotrebljavaju se apsorberi — teh. konstrukcije za upijanje zvuka, kao membranski i rezonatorski apsorberi, apsorpcijske komore, ploče, cijevi i klinovi. U filmu, pri snimanju zvuka na otvorenom prostoru, osim predmeta u okolini, i apsorpcija zvuka vrlo je važna i raste s udaljenošću, porastom visine tona, a opada s porastom vlažnosti zraka.