ALOV, Aleksandr Aleksandrovič

ALOV, Aleksandr Aleksandrovič, sovj. redatelj i scenarist (Harkov, 26. IX 1923). Diplomirao na VGIK-u 1951. i već iste godine asistirao u kijevskom studiju na filmu Taras Ševčenko I. Savčenka. Nakon Savčenkove smrti u toku snimanja, dovršava film zajedno s V. Naumovom i njihova suradnja od tada ne prestaje. Stvaraju uglavnom dramatične akcione filmove. Njihovi prvi filmovi posvećeni su sudbinama mladih ljudi u prvim godinama sovjetske vlasti: Uzburkana mladost (Trevožnaja mladost, 1955), Pavle Korčagin (Pavel Korčagin, 1957) i Vjetar (Veter, 1959); u potonjem su pokušali oživjeti metode ruske avangarde 20-tih godina, neku vrst montaže atrakcija u svrhu dinamiziranja fabule. Filmom Mir onima koji ulaze (Mir vhodjaščemu, 1961), u kojem prikazuju kako se ratnici iz II svj. rata nastoje prilagoditi životu u miru, stječu međunar. priznanja (Zlatna medalja na festivalu u Veneciji, nagrada tal. kritike), no njihovo iduće ostvarenje, Ružna anegdota (Skvernyj anekdot, 1965), po predlošku Dostojevskoga, zbog naturalističkog prikaza svijeta poniženih i prikaza birokratskog despotizma i dehumanizacije postalo je žrtvom cenzure. Njihov najzamašniji pothvat je film Bijeg (Beg, 1970), spektakularna adaptacija romana M. A. Bulgakova u dva dijela, koja umjesto dinamizma ranijih filmova ukazuje na sve veću sklonost prema akademskom realizmu.

Ostali filmovi: Novčić (Moneta, 1963, tv-film); Legenda o Tillu Eulenspiegelu (Legenda do Tile Ulenšpigele, 1975); Teheran 43 (Tegeran 43, 1981).