ALMENDROS, Nestor

ALMENDROS, Nestor, franc. snimatelj španj. podrijetla (Barcelona, 1930). S osamnaest godina emigrira na Kubu gdje snima amat. filmove. Kasnije studira na → Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu. Potkraj 50-ih godina odlazi u SAD gdje podučava film i upoznaje M. Deren, braću Mekas i dr. sljedbenike → underground-filma za koje snima i s kojima zajedno režira. God. 1959. vraća se na Kubu i radi za ICAIC (Kubanski institut za umjetnost i filmsku industriju), surađujući često s vrhunskim kub. redateljima T. G. Aleom i M. O. Gómezom. Nezadovoljan organizacijom u kub. kinematografiji, napušta Kubu i 1962. odlazi u Francusku, gdje isprva radi za televiziju i snima kratkometr. filmove. Ondje ga otkriva R. Corman i omogućuje mu da snimi njegove Mlade trkače (1968); ostvarenjem u tom filmu A. stječe međunar. ugled izrazito nadarena snimatelja. Slijedi rad na filmovima É. Rohmera i F. Truffauta. U Rohmerovim djelima (Skupljačica, 1966; Noć kod gospođice Maud, 1968; Clairino koljeno, 1970; Ljubav poslije podne, 1971; Markiza O, 1975) iskazuje razvijen osjećaj za ambijent i stvaranje atmosfere svjetlom, osobito u eksterijernim prizorima koje snima pri raspršenom postojećem svjetlu. Po fotogr. strukturi ti filmovi često nalikuju djelima rane šved. kinematografije. U djelima Truffauta, za kojega je do 1980. snimio 8 filmova, više se osjeća istančanost klas. fotografskog postupka; od tih filmova snimateljski su najuspjeliji Divlji dječak (1969), Zajednički stol i postelja (1970) i Dvije Engleskinje i kontinent (1971), u kojima je očit utjecaj slikara Renoira i Moneta. Za ostvarenje u filmu Božanstveni dani (1978) T. Malicka nagrađen je Oscarom; za taj je film i sam rekao da je bio »pravo ostvarenje snimateljskog sna«, a on je ujedno i najbolji primjer Almendrosova snim. stila. A. snima pri postojećem svjetlu (većinom u sumraku), s visoko osjetljivim emulzijama i objektivima velike svjetlosne moći; laboratorijske zahvate svodi na minimum, a čak su i spec. efekti (prizor napada skakavca u spomenutom filmu) rađeni samom kamerom. Budući da primjenjuje i snimanje kamerom iz ruke, konačni rezultat takva snim. postupka smatra se maksimumom realističnosti koja se u filmu 70-ih godina može postići. Objavio je knjigu Čovjek za kamerom (Un homme à la caméra).

Ostala važnija ostvarenja: Razjapljenih usta (M. Pialat, 1974); Priča o Adeli H. (F. Truffaut, 1975); Cio život je pred tobom (M. Mizrahi, 1977); Pravac Meksiko (J. Nicholson, 1977); Čovjek koji je volio žene (F. Truffaut, 1977); Zelena soba (F. Truffaut, 1978); Kramer protiv Kramera (R. Benton, 1979); Ljubav na bijegu (F. Truffaut, 1979); Plava laguna (R. Kleiser, 1980); Posljednji metro (F. Truffaut, 1980); Sofijin izbor (A. J. Pakula, 1982); Mir noći (R. Benton, 1982); Pauline na plaži (É. Rohmer, 1982).