ADAPTACIJA

ADAPTACIJA, naziv za: (1) postupak preoblikovanja knjiž. djela u filmsko; (2) postupak preoblikovanja knjiž. djela u → scenarij; (3) sam scenarij koji je nastao preoblikovanjem knjiž. djela; (4) sâmo film. djelo, nastalo adaptiranjem (→ ekranizacija). — Adaptaciju, u smislu preoblikovanja knjiž. djela u filmski knjiž. predložak — scenarij, eventualno knjigu snimanja, vrši scenarist, kadikad i redatelj. Uvjet uspješne adaptacije je prikladnost knjiž. djela, kao i sposobnost adaptatora da film. izražajnim sredstvima zamijeni književna, a da pri tom ne naruši one knjiž. vrijednosti koje su adaptaciju potaknule.

U praksi su za adaptiranje najprikladnija kaz. djela. Njihova je dramaturška struktura najbliža film. mediju: nosioci radnje u oba su slučaja dramska lica, dijalog se može iskoristiti u velikoj mjeri, a trajanje kaz. predstave i filma približno su isti. Adaptatoru ostaje, kao najvažniji zadatak, da uprizori scene koje su u drami izostale (a koje su u njoj dijaloški naznačene informativnim replikama) i da dijalog prilagodi specifičnostima film. poetike. S obzirom na potonje, osobito osjetljiv zadatak predstavlja adaptiranje dramskih djela pisanih u stihu.

Znatno je teže adaptirati djela pripovjedačke književnosti — romane, pripovijetke, novele. Poteškoće na koje nailazi adaptator izviru iz književnikova izravnog i često analitičkog prikaza psih. života (osjećaja i misli) likova, iz piščeva eksplicitnog odnosa prema građi, iz nemogućnosti doslovnog prenošenja knjiž. stilskih figura u film. medij i iz specifične knjiž. slobode u izlaganju vremensko-prostornih i uzročno-posljedičnih odnosa. Te poteškoće najčešće navode adaptatora da od izvornog djela preuzme samo izvanjske, vidljive elemente radnje.

LIT.: G. Bluestone, Novels into Films, The Metamorphosis of Fiction into Cinema, Berkeley 1957; É. Fuzellier, Cinéma et littérature, Paris 1964; V. Petrić, Šekspir i film, Beograd 1964; A. G. S. Enser, Filmed Books and Plays, New York/London 1968; R. Ball Hamilton, Shakespeare on Silent Films, A Strange Eventful History, New York 1968; R. Richardson, Literature and Film, Bloomington 1969; R. Đurović (sastavljač izbora tekstova književnika, scenarista i estetičarâ). O problemima ekranizacije književnog dela, Beograd 1969; M. Burrows, John Steinbeck and His Films, London 1970; R. Manvell, Shakespeare and the Film, New York 1971; Ch. W. Eckert, Focus on Shakespearean Films, EngIewood Cliffs 1972; G. M. Kozincev, Prostranstvo tragedii. Dnevnik režisera, Leningrad 1973; G. R. Barrett/Th. L. Erskine, An Occurrence at Owl Creek, Encino 1973; G. D. Phillips, Graham Greene, The Films of His Fiction, New York 1974; W. Gersch, Film bei Brecht, Bertolt Brechts praktische und theoretische Auseinandersetzung mit dem Film, München 1975; G. Peary/R. Shatzkin (urednici), The Classic American Novel and the Movies, New York 1977; 9. međunarodni filmski festival (simpozijum), Film, pozorište i literatura, najbolji filmovi sveta, Beograd 1979.