BJÖRNSTRAND, Gunnar

BJÖRNSTRAND, Gunnar, šved. glumac (Stockholm, 13. XI 1909 — Stockholm, 24. V 1986). Odvjetak glum. obitelji; za glum. karijeru definitivno se opredjeljuje 1932, nakon što je odigrao epizodu u filmu Lažni milijunaš (1931) P. Merzbacha, i upisuje se u glum. školu pri Kraljevskome dramskom kazalištu u Stockholmu. Ostvaruje uspješnu kaz. i film. karijeru. Uz M. von Sydowa najomiljeniji glumac I. Bergmana, igrao je u dvadesetak njegovih filmova. Iako uvjerljiv i u komičnim ulogama u stilu C. Granta, najzapaženije kreacije dao je glumeći introvertirane, hladne i sumnjama rastrzane ličnosti; vrhuncem njegova glum. umijeća smatra se uloga pastora koji posumnja u svoju vjeru u filmu Zimsko svjetlo/Pričesnici (1963) I. Bergmana.

Nastupao je, iako manje uspješno, i u nizu filmova izvan Švedske.

Ostale važnije uloge: Mučenje (A. Sjöberg, 1944); Sussie (A. Mattsson, 1945); Kiši na našu ljubav (I. Bergman, 1946); Sjećanja ratnika (H. Faustman, 1947); Glazba u tami (I. Bergman, 1948); Bom otac (L.-E. Kjellgren, 1950); Razišli kvartet (G. Molander, 1950); Žene čekaju (I. Bergman, 1952); Veče komedijaša (I. Bergman, 1953); Lekcija iz ljubavi (I. Bergman, 1954); Gabrielle (H. Ekman, 1954); San žene (I. Bergman, 1955); Osmijesi ljetne noći (I. Bergman, 1955); Sedmi pečat (I. Bergman, 1956); Divlje jagode (I. Bergman, 1957); Noćna svjetla (L.-E. Kjellgren, 1957); Lice (I. Bergman, 1958); Đavolovo oko (I. Bergman, 1959); Kroz tamno ogledalo (I. Bergman, 1960); Vrt užitaka (A. Kjellin, 1961); Moja ljubav je ruža (H. Ekman, 1963); Ljubavni par (M. Zetterling, 1964); Razoritelj brakova (H. Ekman, 1964); Haljina (V. Sjöman, 1964); Moja sestra, moja ljubav (V. Sjöman, 1966); Persona (I. Bergman, 1966); Stimulantia (omnibus, epizoda G. Molandera, 1967); Djevojke (M. Zetterling, 1968); Sramota (I. Bergman, 1968); Ritual (I. Bergman, 1969, tv-film); Prizori iz bračnog života (I. Bergman, 1974); Licem u lice (I. Bergman, 1976); Jesenja sonata (I. Bergman, 1978).