ULIČNI FILMOVI

traži dalje ...

ULIČNI FILMOVI (njem. Strassenfilme), naziv koji je prvi sustavnije upotrebljavao povjesničar i teoretičar filma Siegfried Kracauer, a odnosi se na skupinu njem., uglavnom nij. filmova realiziranih 1923-30. Njihova radnja zbiva se u uličnom okolišu suvremenog grada, a prikazuje pripadnike srednje klase zahvaćene materijalnom i/ili moralnom krizom, vrlo često one koji se žele otrgnuti od monotonije svakodnevnoga obiteljskog života i naći oduška u primamljivim (često »noćnim«) ambijentima ulice (lokali, klubovi, kabarei, javne kuće i sl.). Iako mahom snimani u studiju (nastali zapravo iz → Kammerspeilfilma, naslijedili su njegov »psihologizam« i turobni ugođaj), U. predstavljaju jednu od realist. tendencija u njem. filmu 20-ih godina. Prvim takvim smatra se »Ulica« (1923) Karla Grünea; za ugled podžanra najznačajnija je »Ulica bez radosti« (1925) Georga Wilhelma Pabsta, dok je velik odjek imala i »Tragedija prostitutke« (1927) Bruna Rahna.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ULIČNI FILMOVI. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 17.7.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5313>.