LOY, Nanni

LOY, Nanni (pr. ime Giovanni Loy), tal. filmski i tv-redatelj, scenarist i glumac (Cagliari, 23. X 1925). Diplomirao režiju na Centro Sperimentale u Rimu. Isprva asistent L. Zampe, G. Alessandrinija i A. Genine, u drugoj polovici 50-ih godina režira nekoliko dokum. filmova. Na igr. filmu isprva korežira sa G. Puccinijem (Riječ lopova — Parola di ladro, 1957, i Muž — Il marito, 1958), dok samostalno debitira 1959 (Odvažan potez obično nepoznatih — Un audace colpo dei soliti ignoti /nastavak Obično nepoznatih lopova, 1958, M. Monicellija/). Pravu inspiraciju nalazi u ratnoj tematici, osobito tal. otporu njem. okupaciji. Dan lavova (Un giorno da leoni, 1961) priča je o trojici mladića koji poduzimaju diverzantsku akciju koja će ih od mladalačke pustolovine dovesti do herojstva. Četiri dana u Napulju (Le quattro giornate di Napoli, 1962) najuspjelije je njegovo djelo, gdje Napulj prikazuje kao kolektivnog junaka pobune protiv okupatora, a realist. postupkom značajno pridonosi uvjerljivosti rekonstrukcije epohe; N. je nagrađen godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento za režiju (ex aequo), a film nagradom FIPRESCI-ja na festivalu u Moskvi. Uspješan je i u komedijama običaja; posebno zapažena ostvarenja su mu Glava obitelji (Il padre di famiglia, 1967), Espreso-kava (Caffè express, 1979, Nastri d'Argento za scenarij /sa E. Portom/) i Šalje me Picone (Mi manda Picone, 1984, Nastri d'Argento za najbolji film te za scenarij /sa E. Portom/) s mnogim zajedljivim opaskama o tal. društvu, njegovu moralu i običajima. Za televiziju je metodom filma-istine režirao serijal Tajno ogledalo (Specchio segreto, 1964). Nastupa i kao filmski (npr. gl. uloga u Otvorenom pismu jednim novinama, 1970, F. Masellija) i tv-glumac. Do 1986. režirao je oko 25 filmova. Bio je predsjednik Društva talijanskih filmskih autora (akr. AACI).

Ostali važniji filmovi: Made in Italy (1965); Rosolino Paternò/General i vojnik (Rosolino Paternò, 1970); Osuđenik u očekivanju presude (Detenuto in attesa di giudizio, 1972); Gospođe i gospodo, dobro veče (epizoda u omnibusu, 1976); Zgodne prilike (epizoda u omnibusu, 1977 /bez potpisa/); Feministica (La femminista, 1977); Pismo ili glava (Testa o croce, 1982); Prijatelji moji III (Amici miei — atto III, 1986).