STRAŽNJA PROJEKCIJA

STRAŽNJA PROJEKCIJA (prema engl. back /rear/ projection), trik-sistem projiciranja film. slike sa stražnje strane prozirnog ekrana, kombiniran sa snimanjem glumaca koji se nalaze ispred tog ekrana. Ta metoda razvila se u kinematografiji zbog jednostavnijeg i jeftinijeg snimanja. S pozadinom snimljenom na bilo kojemu udaljenom mjestu, a koja odgovara potrebama scenarija, u ateljeu se može snimiti radnja koja djeluje potpuno autentično. Troškovi za mnoge udaljene i komplicirane objekte tim sistemom svode se na minimum. Kamera za snimanje postavi se ispred specijalnoga prozirnog ekrana, na koji se s druge strane projicira ona pozadina ili objekt potrebni za radnju. Ispred ekrana, nasuprot kameri, postavi se još omanji scenogr. element (radi uvjerljivosti i efekta dubine) za prvi plan pozadine što se projicira na ekran. U tom prvom planu odvija se radnja, a kamera istodobno snima nju i projiciranu pozadinu na ekranu. Npr: Čovjek s hridine nagnut nad uzburkano more; more se projicira na ekran, hridina je izgrađena ispred ekrana i na njoj sjedi glumac, a vjetar za taj kadar dobijamo od jakih ventilatora. Ovaj trik-sistem je s vrlo dobrim rezultatima upotrebljavan i pri scenama s dvojnicima, omogućujući glumcu da stane »nasuprot sâmog sebe« (projiciranog na platnu). Osvjetljenje glumaca i prvog plana može biti studijski savršeno, a da se pritom ne osvijetli površina ekrana. Prednost ovog načina snimanja jest relativna lakoća primjene, a isto tako potpuna mogućnost podudaranja (sinkroniteta) glum. radnje s pozadinom koju za vrijeme snimanja glumci i redatelj mogu kontrolirati. Prosječna udaljenost projektora kreće se od 18 do 24 m, a naročito je potrebno paziti da se izbjegne neugodan tzv. efekt centralne mrlje, koji je uzrokovan poklapanjem optičkih osi projektora i kamere. Najvažniji teh. uvjet za rad je osiguranje sinkronog hoda rotirajućih blendi kamere i projektora. Oni se moraju potpuno poklapati, tako da ekspozicija kamere odgovara vremenu projekcije svake pojedine film. sličice. S. je najstarija metoda snimanja glumaca u ateljeu (umjesto na udaljenim lokacijama ili u pogibeljnim situacijama), a ipak vizualno potpuno autentična; ona se ipak sada često zamjenjuje → prednjom projekcijom koja osigurava veću izvedbenu fleksibilnost u manjem studiju.