STOLPER, Aleksandr Borisovič

traži dalje ...

STOLPER, Aleksandr Borisovič, sovj. redatelj i scenarist (Dvinsk, Latvija, 12. VIII 1907 — Moskva, 11. I 1979). Zbog filma zapostavlja novinarsku karijeru; 1923-27. djeluje u tzv. majstorskoj radionici kino-naturščikâ L. V. Kulješova, a od 1927. posvećuje se scenaristici u studiju Mežrabpom (tako, koscenarist je znamenitog Puta u život, 1931, N. V. Ekka). Kao redatelj debitira 1930. dokum. filmom, dok prvi igrani režira 1934. Nakon toga, svjestan profesionalnih nedostataka, upisuje visoku film. školu VGIK u Moskvi i diplomira 1938. u klasi S. M. Ejzenštejna. Ugled stječe ratnom dramom Momak iz našeg grada (Paren’ iz našego goroda, 1942) prema scenariju K. M. Simonova, po čijim sl. predlošcima realizira i popularne filmove Čekaj me (Ždi menja, 1943) i Dani i Noći (Dni i noči, 1944). Dotad najveći uspjeh ostvaruje Pričom o pravom čovjeku (Povest’ o nastojaščem čeloveke, 1948), unatoč patosu dojmljivo izloženom sudbinom avijatičara (P. P. Kadočnikov) koji je u ratu izgubio obje noge, ali uz iznimni napor opet počinje letjeti. Ratne teme ostaju mu preokupacija i kasnije, pa 1964. po Simonovljevu romanu režira svoje ključno ostvarenje Živi i mrtvi (Živye i mertvye, u 2 dijela /i scenarist/), sugestivnu, ovaj put znatno distanciraniju kroniku o prvim godinama Domovinskog rata, u kojoj je ratni kaos predstavljen i kao univerzalno ljudsko stradanje (Glavna nagrada /ex aequo/ u Karlovym Varyma). Režirao je i na televiziji.

Ostali važniji filmovi: Naše srce (Naše serdce, 1946); Daleko od Moskve (Daleko ot Moskvi, 1951); Neponovljivo proljeće (Nepovtorimaja vesna, 1957); Kazna (Vozmezdie, 1969); Četvrti (Četvertyj, 1973); Otklonnula (Otklonenie — nol', 1978).

N. Pc.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

STOLPER, Aleksandr Borisovič. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 23.5.2025. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/stolper-aleksandr-borisovic>.