STEIGER, Rod

STEIGER, Rod (puno ime Rodney /negdje Roderick/ Stephen Steiger), am. filmski, kazališni i tv-glumac (Westhampton, New York, 14. IV 1925). Iz siromašne žid. obitelji, rano prekida školovanje i počinje raditi; sa 16 godina odlazi u mornaricu. Nakon rata upisuje Dramatic Workshop u New Yorku, bavi se recitatorstvom, napokon polazi Actors’ Studio (postupno postaje jedan od značajnih predstavnika njegove tzv. metode). Karijeru otpočinje u kazalištu i na televiziji, dok na filmu debitira 1951 (Teresa F. Zinnemanna). Korpulentan i čvrst, okrugla lica napuhnuto opuštenih obraza, minuciozne mimike i vještine grčenja lica (što često — uz napadno vikanje — prelazi u ekshibicionizam), ugled stječe likom korumpiranog brata gl. lika u filmu Na dokovima New Yorka (E. Kazan, 1954, nominacija za Oscar za epizodu). Potom ostvaruje niz upečatljivih, mahom nedopadljivih, sadistički opasnih, agresivno nezadovoljenih, pa i patoloških likova: beskrupuloznog producenta u Velikom nožu (R. Aldrich, 1955), nesmiljenog tužioca u Suđenju Billyju Mitchellu (O. Preminger, 1955), nepoštenoga sport. menadžera u filmu To teži bit će pad (M. Robson, 1956), fanatiziranog južnjaka u Letu strijele (S. Fuller, 1956), gangsterskog bossa u Alu Caponeu (R. Wilson, 1959) i dr. Evr. karijeru začinje filmom Ruke nad gradom (F. Rosi, 1963) kao megalomanski građevinski špekulant (prema istinitom slučaju), čime započinje i njegova »specijalizacija« za biografske uloge. Tako u Italiji glumi 2 oprečne uloge — papu Ivana XXIII u filmu Došao je čovjek (E. Olmi, 1965), a naslovni lik u filmu Mussolini: posljednji čin (C. Lizzani, 1974), patetično egzaltiranog Napoleona u evr. koprodukciji Waterloo (S. F. Bondarčuk, 1970), a velikog komičara W. C. Fieldsa u am. filmu W. C. Fields i ja (A. Hiller, 1976). U SAD se još osobito istaknuo naslovnim likom u Čovjeku iz zalagaonice (S. Lumet, 1965, nominacija za Oscar) te ulogom agresivnoga, ograničenoga i rasističkoga južnjačkog šerifa koji postupno spoznaje sposobnosti i dostojanstvo crnačkog detektiva (S. Poitier) u filmu U vrelini noći (N. Jewison, 1967, nagrađen Oscarom). Kasnije najčešće igra veće karakterne sporedne uloge u žanrovski različitim projektima, među kojima se ističe ona u znanstvenofantastičnomu kult-filmu Tetoviran (J. Smight, 1969), u kojem nastupa uz tadašnju suprugu C. Bloom (kao i u Autostopistici, 1969, P. Halla). Do 1989. nastupio je u gotovo 60 filmova.

Ostale važnije uloge: Nepoznati je došao (D. Daves, 1956); Povratak iz vječnosti (J. Farrow, 1956); Zla žena (J. Farrow, 1957); Plač straha (A. L. Stone, 1958); Sedam lopova (H. Hathaway, 1960); Znak (G. Green, 1961); Ulica West br. 13 (Ph. Leacock, 1962); Indiferentni (F. Maselli, 1964); Premili pokojnik (T. Richardson, 1965); Doktor Živago (D. Lean, 1965); Djevojka i general (P. Festa Campanile, 1967); Tako se ne postupa sa ženama (J. Smight, 1968); Sretan rođendan, Wanda June (M. Robson, 1971); Sakrij se! (S. Leone, 1971); Povodom Luckyja Luciana (F. Rosi, 1973); Heroji (D.Tessari, 1973); Rat zbog Lolly Madonne (R. C. Sarafian, 1973); Nevini ljudi prljavih ruku (C. Chabrol, 1975); Osvetnik iz Belfasta (D. Sharp, 1975); F. I. S. T. (N. Jewison, 1978); Charliejeva osveta (S. Rosenberg, 1978;; Amityville — kuća užasa (S. Rosenberg, 1979); Narednik Steiner (A. V. McLaglen, 1979); Bijeg na Divlji zapad (L. Johnson, 1981); Golo lice/Nevidljivi ubojica (B. Forbes, 1984); Đavolji raj (R. Grlić, 1989).