SREMEC, Rudolf

SREMEC, Rudolf, redatelj, scenarist, film. kritičar i publicist (Vinkovci, 18. VIII 1909). Diplomirao slavistiku, francuski i nacionalnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; neko vrijeme profesor na srednjim školama. Filmom se bavi od 10. V 1945, kada ulazi u Direkciju za Hrvatsku → Filmskog preduzeća DFJ; isprva radi u propagandnom odjelu, potom je dramaturg, napokon redatelj dokum. filmova (većinom za Jadran film, kasnije i za Zora film) — jedan od najznačajnijih hrv. i jugoslavenskih uopće. U svom opusu (oko 90 kratkometr. filmova, kojima je sâm i scenarist) preferira kulturološki te antropološki dokum. film (posebno zanimanje za Slavoniju), pretežno ruralne tematike s lirskim akcentima (osobito u prikazu sukoba staroga i novoga) i vizualno atraktivnin prikazima arhaičnoga i prirode, ali i suvremene, aktualne društv. teme. U počecima zamjetni su utjecaji R. J. Flahertyja i, još više, poetskoga dokum. filma evr. škole, kasnije među prvima prihvaća metode filma-istine; u tom smislu Ljudi na točkovima (1963, Zlatni zmaj u Krakovu, II nagrada za režiju u Beogradu, Nagrada grada Zagreba), o seljacima-radnicima koji svakodnevno putuju na posao, predstavlja poticaj za prihvaćanje tekovina te struje u SFRJ, kao i impuls za kritičkije opserviranje društv. stvarnosti. Za Uspavanu ljepoticu (1953), o kulturno-pov. spomenicima Trogira, nagrađen je diplomom u Berlinu, Crne vode (1956), o Kopačkom ritu, nagrađene su za fotografiju (F. Vodopivec) u Cannesu i Beogradu, dok je za Učitelja plesa (1969), o putujućem seoskom učitelju plesa, i Vrijeme šutnje (1971), o slavonskom običaju da starci čekaju smrt u tzv. stanu na kraju sela, dobio specijalne diplome u Beogradu, gdje je 1962. nagrađen i za scenarij Oscarom nagrađenoga crt. filma Surogat (D. Vukotić, 1961). Ogledao se i u kratkomu igr. filmu (Oklada Mr. Greena, 1971), a za Televiziju Zagreb i Beograd režirao je niz popularnoznanstvenih i obrazovnih programa (u Zagrebu i dvodijelni tv-film August Šenoa, 1981). Bio je pomoćnik redatelja u Kamenim horizontima (1953) Š. Šimatovića.

Aktivan film. kritičar i publicist, suradnik niza dnevnika i film. časopisa (urednik je »Filmske kulture«), objavio je knjigu kritikâ i esejâ Pogled na film (Zagreb 1979). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je 1963-69. povijest filma i film. jezik. Kao film. teoretičar jedan je od prvih koji skreće pozornost na specifične komponente film. izražavanja, dok je kao povjesničar medija vrlo zaslužan za upoznavanje jugosl. javnosti s kinematografijama zemalja u razvoju. Dulje vrijeme bio je predsjednik jugosl. sekcije FIPRESCI-ja (međunar. federacije film. novinstva), kao i čest član žirija na međunar. festivalima (npr. u Oberhausenu, Mannheimu i Krakovu). Nosilac je Ordena rada sa zlatnim vijencem i Ordena zasluga za narod sa srebrnim vijencem, Srebrne medalje Francuske lige za međunarodnu pomoć i filantropiju, te dobitnik rep. Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1977.

Ostali važniji dokum. filmovi: Koraljari i spužvari (1947); Jugoslavenski narodni plesovi (1948); Crna rijeka (1949); Borba za tlo (1949); Veliki izvori (1951); Samotno otočje (1955); Moreška (1957); Nomadi s rijeke (1958); Skulptor i materija (1959); Mali grad (1960); Zlatna dolina (1961); Pet stoljeća hrvatske književnosti (1964); Zemlja (1964); Sezonci (1965); Zelena ljubav (1968); Džamonja (1968); Anatomija ljubavi (1969); Stranac (1974); Cijeli život (1975); Ugar (1977).