SAMARDŽIĆ, Ljubiša

SAMARDŽIĆ, Ljubiša, film. i tv-glumac (Skoplje, 19. XI 1936). Sin rano umrlog rudara, još u gimnaziji povremeno radi da bi uzdržavao porodicu. Studirao pravo, potom prešao na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu; B. Stupica pribavio mu je stipendiju Ateljea 212, ali je — privučen filmom (debi u Igrama na skelama, 1961, S. Weyganda) — na sceni igrao tek na samom početku karijere. Pažnju kritike privlači već sljedećom ulogom šarmantnog nespretnjakovića u Prekobrojnoj (1962) B. Bauera, a ugled učvršćuje 1963. filmovima Pješčani zamak B. Hladnika, Dani A. Petrovića i Desant na Drvar F. Hadžića. Za više redatelja igra gl. uloge u po nekoliko filmova: P. Đorđevića (Devojka, 1965; San, 1966; Jutro, 1967, gdje je za lik mladog partizana suočenog s tragedijama rata nagrađen na festivalu u Veneciji; Podne, 1968; Biciklisti, 1970), V. Bulajića (Kozara, 1962; Bitka na Neretvi, 1969 /Grand Prix u Nišu/; Visoki napon, 1981), O. Gluščevića (Lito vilovito, 1964; Goli čovik, 1968) i dr. Kroz gotovo 30 godina glumio je gl. i veće sporedne uloge u više od 70 filmova različitih žanrova, najčešće u ratnima i komedijama, ali — u novije vrijeme — i u djelima društv. problematike: Ljubavni život Budimira Trajkovića (D. Karaklajić, 1977), Smrt gospodina Goluže (Ž. Nikolić, 1982), Život je lep (B. Drašković, 1985), Anđeo čuvar (G. Paskaljević, 1987), Na putu za Katangu (Ž. Pavlović, 1987), Kuća pored pruge (Ž. Dragojević, 1988, Zlatna arena za epizodu u Puli) i dr. Naklonost publike stekao je gotovo isključivo na filmu (kako sâm kaže, igrao je kod skoro svih jugosl. redatelja); na televiziji je nastupao relativno malo (gl. uloge u 3 tv-serije: Kuda idu divlje svinje I. Hetricha, Dimitrije Tucović E. Galića /naslovni lik/ i Vruć vetar A. Đorđevića /ujedno i film Avanture Borivoja Šurdilovića, 1980/). Na festivalu u Puli nagrađen je još Zlatnim arenama za gl. ulogu 1973 (Bombaši P. Golubovića i Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja K. Papića), 1980 (Rad na određeno vreme M. Jelića) i 1982 (Savamala Ž. Mitrovića), a Zlatnim arenama za epizodu 1975 (Crvena zemlja T. Jankovića i Doktor Mladen M. Mutapčića) i 1977 (Specijalno vaspitanje G. Markovića); za svoju najbolju ranu ulogu — karijerista u Štićeniku (1966) V. Slijepčevića — nagrađen je I nagradom (ex aequo) u Nišu. Uloga borca Miluna u Bošku Buhi (1978) B. Bauera donosi mu Oktobarsku nagradu grada Beograda 1979; dobitnik je i Sedmojulske nagrade SR Srbije 1984. »za glumačko ostvarenje u proteklih 25 godina«, te najvišega društv. priznanja Nagrade AVNOJ-a 1988 (prvi put dodijeljene jednomu film. glumcu). Iako godišnje nastupa i u po nekoliko filmova, aktivan je društv. radnik; bio je predsjednik skupštine Republičke zajednice kulture Srbije, član Gradskog komiteta Beograda, predsjednik SlZ-a kulture Beograda, predsjednik OFK »Beograd« i dr.

Visok i mršav, naizgled nespretan, simpatična nastupa i glumački vrlo koncentriran, osobito uspješan u stvaranju komičkih efekata, od svih jugosl. glumaca najčešće je nagrađivan na pulskom festivalu; od početaka karijere ustraje na jugosl. verziji tipa → momka iz susjedstva, mladića (kasnije zrelog muškarca) narodskoga porijekla, domišljatog, u osnovi čestitog (usprkos povremenim kompromisima na koje je u raznim okolnostima prisiljen), kojim je ostvario veliku i trajnu popularnost.

Ostale važnije uloge: Orlovi rano lete (S. Jovanović, 1966); Diverzanti (H. Krvavac, 1967); Nož (Ž. Mitrović, 1967); Sirota Marija (D. Lazić, 1968); Siroma' sam al sam besan (D. Ivkov, 1970); Žarki (Đ. Kadijević, 1970); Deveto čudo na Istoku (V. Filipović, 1972); Valter brani Sarajevo (H. Krvavac, 1972); Sutjeska (S. Delić, 1973); Divota prašine (M. Ljubić, 1975); Naivko (J. Živanović, 1975); Bijele trave (B. Hladnik, 1976); Tigar (M. Jelić, 1978); Stići pre svitanja (A. Đorđević, 1978); Partizanska eskadrila (H. Krvavac, 1979); Neka druga žena (M. Stamenković, 1981); Gosti iz galaksije (D. Vukotić, 1981); Kraljevski voz (A. Đorđević, 1982); Dvije polovine srca (V. Hadžismajlović, 1982); Moj tata na određeno vreme (M. Jelić, 1983); Timočka buna (Ž. Mitrović, 1983); Šećerna vodica (B. Prelić, 1984); Jaguarov skok (A. Đorđević, 1984); Pazi šta radiš/Maturanti (M. Jelić, 1984); Razvod na određeno vreme (M. Jelić, 1986); Protestni album (Ž. Mitrović, 1986); Dobrovoljci (P. Golubović, 1986); Lager Niš (M. Stamenković, 1987); Vanbračna putovanja (R. Orozović, 1988).