MONICELLI, Mario

MONICELLI, Mario, tal. redatelj i scenarist (Rim, 15. V 1915). Studirao povijest i filozofiju u Pisi i Rimu. Isprva film. kritičar, a kao kino-amater je i nagrađivan. Profesionalnu karijeru otpočinje kao asistent i pomoćnik redatelja te koscenarist M. Bonnarda, M. Camerinija, A. Geninc i P. Germija. God. 1949—53. sa → Stenom korežira 8 komerc. filmova — većinom s Totòom koji je protagonist i njegova samostalnog prvijenca Totò i Carolina (Totò e Carolina, 1954), tipične farse all'italiana. Takve populističke komedije sazdane na jednostavnim skicama svakodnevice (najčešće s temama proturječnosti građanskog morala, obiteljskih sukoba, »časti« i obuzetosti seksom), pune likova »marginalaca« (sitnih činovnika, lopova, lumpenproletera, boema, infantilnih osoba), ostat će trajna tematsko-stilska odrednica Monicellijeva opusa. Tek povremeno odlučuje se za dramatičnije situacije i sižeje, prvi put u filmu Zabranjeno (Proibito, 1954) prema Majci G. Deledde. Takav je i Junak našeg doba (Un eroe dei nostri tempi, 1955) o čovjeku (A. Sordi) obuzetom strahom da će izgubiti važnost. Uspjehe postiže još Donatellom (1956) i Očevima i sinovima (Padri e figli, 1957, nagrada za režiju na festivalu u Berlinu), te — posebno — Obično nepoznatim lopovima (I soliti ignoti, 1958), duhovitom, na trenutke apsurdnom komedijom o skupini gubitnika uvjerenih da mogu postati »uspješni« pljačkaši, i Velikim ratom (La grande guerra, 1959, Zlatni lav /ex aequo/ u Veneciji), vrhuncem njegovih dometa, antiratnom satirom (s tragičnim konotacijama, ali i dozom cinizma) o peripetijama dvojice vojnika (A. Sordi i V. Gassman /uz U. Tognazzija njegovi omiljeni glumci/) posve nesposobnih da shvate duh militarizma i polit. interesâ. Šezdesetih godina zapažen mu je film Drugovi (I compagni, 1963), pronicljiva analiza početaka tal. sindikata, te 2 komedije — Casanova '70 (1965) i Brancaleoneova vojska (L'armata Brancaleone, 1966). Usprkos (povremenomu) šablonskom ponavljanju temâ i motivâ, filmovi su mu i dalje uspješni u publike i na festivalima. Izdvajaju se još: Prijatelji moji (Amici miei, 1975), komedija mozaične strukture o svakodnevici grupe Firentinaca srednjih godina, hommage nedugo preminulom koscenaristu P. Germiju (koji je film trebao i režirati), ujedno njegov najveći komerc. uspjeh (nagrađen i godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento za najbolji film); Dragi Michele (Caro Michele, 1976, Zlatni medvjed u Berlinu) prema romanu N. Ginzburg, drama o rasapu građanske obitelji nakon burnih događaja 1968; Mali, sasvim mali građanin (Un borghese piccolo piccolo, 1977), o tzv. malom čovjeku (A. Sordi) kojeg nasilna smrt sina pretvara u pomahnitalog osvetnika (Nastri d'Argento za scenarij /sa S. Amideijem/); Markiz del Grillo (Il marchese del Grillo, 1981, nagrada za režiju u Berlinu), komedija o legendarnom rimskom šaljivcu iz XVIII st. (A. Sordi); Nadajmo se da je žensko (Speriamo che sia femmina, 1986), komedija karaktera sa zajedljivim opaskama na temu odnosa spolova. Do 1988. samostalno je režirao 30 filmova te sudjelovao u 8 omnibusa ili skupnih režija. Za uspjeh njegovih filmova vrlo je zaslužan i scenar. tandem → Age i Scarpelli.

Ostali važniji filmovi — sa Stenom: Dovraga slava (Al diavolo la celebrità, 1949); Totò traži kuću (Totò cerca casa, 1949); Pasji život (Vita da cani, 1950); Policajci i lopovi (Guardie e ladri, 1951); Totò i žene (Totò e le donne, 1952); Nevjernice (Le infedeli, 1952); samostalno: Smijeh radosti (Risate di gioia, 1960); Boccaccio '70 (omnibus, epizoda Renzo i Luciana — Renzo e Luciana, 1962); Visoka škola nevjere (omnibus, epizoda Moderni ljudi — Gente moderna, 1964); Djevojka s pištoljem (La ragazza con la pistola, 1968); Brancaleone u križarskom ratu (Brancaleone alle crociate, 1970); Mortadela (La mortadella, 1971, u SAD); Hoćemo pukovnike! (Vogliamo i colonelli, 1973); Dođi i upoznaj moju ženu (Romanzo popolare, 1974); Nova čudovišta (I nuovi mostri, 1977, sa D. Risijem i E. Scolom); Putovanje s Anitom (Il viaggio con Anita/Travels with Anita, 1979); Temperamentna Rosy (Rosy la bourrasque, 1979, u Francuskoj); Hotelska soba (Camera d'albergo, 1980); Prijatelji moji II (Amici miei — atto II, 1983); Bertoldo, Bertoldino i Cacaseno (Bertoldo, Bertoldino e Cacaseno, 1984); Dva života Matije Pascala (Le due vite di Mattia Pascal, 1985).