KOSMA, Joseph

KOSMA, Joseph, franc. skladatelj madž. podrijetla (Budimpešta, 22. X 1905 — La Roche-Guyon, 7. VIII 1969). Diplomirao kompoziciju i dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Budimpešti; usavršavao se u Berlinu. Karijeru je započeo kao korepetitor budimpeštanske Državne opere i voditelj avangardnih kazališta. Prvu film. muziku napisao je 1932. God. 1933. nastanio se u Parizu i posvetio najprije komponiranju šansonâ na stihove franc. pjesnikâ. Nadasve je blisku suradnju ostvario sa J. Prévertom, s kojim je nastojao obnoviti tu pjesničko-glazb. vrstu (serija tzv. literarnih šansona). Uglazbljujući Prévertove stihove stvorio je niz melodijski pjevnih šansona, obojenih profinjenom sjetom, koje su mu donijele svjetsku slavu (Feuilles mortes, Barbara, Les enfants qui s’aiment i dr.). Istodobno je (od 1936) počeo surađivati s francuskim film. autorima i ubrzo se afirmirao, napisavši zapaženu glazbu za nekoliko vrhunskih predratnih filmova J. Renoira (Velika iluzija, 1937; Čovjek zvijer, 1938; Pravila igre, 1939). Za II svj. rata sudjelovao je u Pokretu otpora, a poslije je nastavio plodan rad na filmu; napisao je više od 80 film. partitura. Usporedo je komponirao i opere, balete (Rendez-vous na libreto Préverta, 1945), vokalna koncertna djela i dr., a na pariškom Boulevard St. Germainu otvorio je (skupa sa suradnicima) komorno kazalište La Rose Rouge u kojem su, uz ostalo, poznati pjevači — J. Gréco, Y. Montand, Frères Jacques — interpretirali njegove šansone. Na filmu je surađivao i sa M. Allégretom, Christian-Jacqueom, H. Decoinom, J. Duvivierom, G. Franjuom i dr. poznatim redateljima. Najbolje je partiture napisao u suradnji sa M. Carnéom, čiji je poetski svijet ukletih, zlosretnih likova na granici realnosti i sna, upotpunio romantičarski čeznutljivom glazbom koja mjestimice, npr. u Djeci raja (1944), poprima i patetičke i satiričke akcente. Za glazbu u Carnéovu filmu Juliette ili ključ snova (1950) dobio je prvu nagradu na festivalu u Cannesu.

Ostali važniji filmovi: Zločin gospodina Langea (J. Renoir, 1936, zajedno sa J. Wienerom); Jenny (M. Carné, 1936); Izlet (J. Renoir, 1936—40, nedovršen); Marseljeza (J. Renoir, 1938); Noćni posjetioci (M. Carné, 1942); Zbogom, Léonard (P. Prévert, 1943); Vrata noći (M. Carré, 1946); Petrus (M. Allégret, 1946); Putovanje iznenađenja (P. Prévert, 1946); Betsabeja (L. Moguy, 1948); Čovjek čovjeku (Christian-Jaque, 1948); Ljubavnici iz Verone (A. Cayatte, 1948); Životinjska krv (G. Franju, 1949, kratkometražni); Marija iz luke (M. Carné, 1949); Bez adrese (J.-P. Le Chanois, 1950); Izgubljene uspomene (Christian-Jaque, 1950); Pariz je uvijek Pariz (L. Emmer, 1951); Veliki šef (Y. Ciampi, 1951); Agencija za sklapanje brakova (J.-P. Le Chanois, 1952); Djeca ljubavi (L. Moguy, 1954); Djevica s Rajne (G. Grangier, 1954); Luka želje (E. Gréville, 1954); Iza zatvorenih vrata (J. Audry, 1955); Ljubavnik Lady Chatterly (M. Allégret, 1955); Ljudi bez važnosti (H. Verneuil, 1955); To se zove zora (L. Buñuel, 1955); Vrijeme ubojicâ (J. Duvivier, 1955); Helena i muškarci (J. Renoir, 1956); Glavna ulica (J. A. Bardem, 1956); Slučaj doktora Laurenta (J.-P. Le Chanois, 1957); Tamango (J. Berry, 1958); Mačka (H. Decoin, 1958); Katia (R. Siodmak, 1959); Testament doktora Cordeliera (J. Renoir, 1959); Doručak na travi (J. Renoir, 1960); Osmi dan (M. Hanoun, 1960); Lutka (J. Baratier, 1961); Zarobljeni kaplar (J. Renoir, 1962); U francuskom stilu (R. Parrish, 1962); Smiješni župljanin (J.-P. Mocky, 1963).