KINSKI, Klaus

KINSKI, Klaus (pr. ime Claus Günther Nakszynski), njem. filmski, kazališni i tv-glumac (Sopot, teritorij slobodnog grada Gdańska, 1926). Otac → Nastassje K. Kao glumac prvi se put okušava u brit. zarobljeništvu potkraj, II svj. rata. Profesionalnu karijeru otpočinje 1946. u berlinskom kazalištu Theater in der Kaiserallee. Na filmu debitira 1948, a ponovno nastupa tek 1955. u Ludwigu II H. Käutnera. Otada učestalo glumi u njemačkim, a od sredine 60-ih godina i u inozemnim filmovima. »Arijevski« plavokos, izrazito uskoga i mršavog lica, izbuljenih očiju pomalo »luđačka« pogleda, hladnokrvna izgleda i cinična nastupa, većinom se pojavljivao u krim., pustolovnim, ratnim i špijunskim filmovima kao izraziti negativni junak; široj publici poznat je postao ulogama negativaca u seriji filmova rađenih prema romanima E. Wallacea.

Zaokret u njegovoj karijeri predstavljaju uloge — uvijek krajnje neobičnih ličnosti — u filmovima W. Herzoga: u filmu Aguirre, gnjev božji (1972) tumači lik poludjelog konkvistadora u južnoam. prašumi, u filmu Nosferatu, vampir noći (1978) reinterpretira klas. ulogu glumca M. Schrecka iz istoimenog filma F. W. Murnaua (1922), u Woyzecku (1979) prikazuje lik priprostog pučanina obuzetog ljubomorom koja ga odvodi u zločin, a u Fitzcarraldu (1982) čovjeka opsjednutog operom, koji želi dovesti kazalište u grad usred braz. prašume. Do 1984. odigrao je više od 50 film. uloga. Nastupa i na televiziji.

I njegova starija kći Pola Kinski filmska je, kazališna i tv-glumica.

Ostale važnije uloge: Hanussen (O. W. Fischer, 1955); Djeca, majke i general (L. Benedek, 1955); Doba života i doba smrti (D. Sirk, 1958); Mrtve oči Londona (A. Vohrer, 1960); Tajna žutih narcisa (A. von Rathony, 1961); Špijun po zapovijedi (G. Seaton, 1961); Gostionica na Temzi (A. Vohrer, 1962); Doktor Živago (D. Lean, 1965); Za dolar više (S. Leone, 1965); Zlatni metak (D. Damiani, 1966); Coplan spašava svoju kožu (Y. Boisset, 1968); Velika tišina (S. Corbucci, 1969); Važno je voljeti (A. Żuławski, 1974); Madame Claude (J. Jaeckin, 1976); Smrt korumpiranog štakora (G. Lautner, 1977); Otrov crne mambe (P. Haggard, 1981); Druškane, druškane! (B. Wilder, 1981); Ljubav i novac (J. Toback, 1982); Djevojčica s bubnjem (G. R. Hill, 1984).

LIT.: Ph. Setbon, Klaus Kinski, Paris 1979.