JARRE, Maurice

JARRE, Maurice, franc. skladatelj (Lyon, 13. IX 1924). Studirao isprva elektrotehniku, zatim glazbu na pariškom konzervatoriju te kod A. Honeggera i P. Schaeffera (elektronska glazba). Karijeru započinje kao glazb. suradnik kaz. trupe J.-L. Barraulta i M. Renaud (1945—49), zatim je muz. direktor u Théâtre National Populaire. Skladao koncertna djela, opere, balete, scensku glazbu i dr. Na filmu od 1951 (dokumentarac Hôtel des invalides G. Franjua). Prešavši na igr. filmove, ubrzo se afirmira kao jedan od vrhunskih skladatelja film. glazbe u svijetu. Isprva surađuje s predstavnicima franc. novog vala, zatim pretežito s Franjuom, a od 1960. sklada i za am. i brit. filmove (1963. se i definitivno nastanjuje u Californiji).

Svoj filmski glazb. izraz oblikovao je poglavito u suradnji s Franjuom, težeći za što tješnjom podudarnosti glazbe s tematikom filma. Da bi to ostvario, upotrebljava najrazličitija sredstva — počev od šokantnih zvukova i šumova u filmu Glavom kroza zid (G. Franju, 1958) do maštovite partiture Judexa (G. Franju, 1963), od lirske glazbe izvedene iz motiva valcera u Očima bez lica (G. Franju, 1959) do blistavoga i raznoličnoga zvukovnog kolorita u filmu Životinje (F. Rossif, 1963). Ali dok je u ranoj, franc. fazi sklon komornom stilu, manjim sastavima i žicanim instrumentima (osobito gitari i klaviru), u am. filmovima prelazi na glazbu bližu hollywoodskom ukusu, pisanu u simfonijskom stilu, za velike orkestralne sastave (npr. u muzici za Doktora Živaga orkestar od 105 instrumenata pojačan je zborom od 40 pjevača). Napisavši muziku za osamdesetak igranih i desetak dokum. filmova, J. se uvrstio i među najplodnije film. skladatelje. Oscarima je nagrađen za muziku filmova Lawrence od Arabije (1962) i Doktor Živago (1965) D. Leana; glavna muz. tema potonjeg, poznata kao Larina pjesma, postala je hitom svjetske popularnosti, sklada i za am. televiziju.

Ostali važniji filmovi: Sjećanje na svijet (A. Resnais, 1956, dokumentarni); Zvijezde Juga (M. Ichac, 1958, dokumentarni); Mladi nemaju morala (J.-P. Mocky, 1959); Svjetlo usmjereno na ubojicu (G. Franju, 1960); Velika igra (R. Fleischer, 1961); Predsjednik (H. Verneuil, 1961); Vrijeme geta (F. Rossif, 1961, dokumentarni); Slavne ljubavi (M. Boisrond, 1961); Ptica raja (M. Camus, 1961); Najduži dan (K. Annakin, A. Marton i B. Wicki, 1962); Nedjelje u gradu Avrayu (S. Bourguignon, 1962); Thérèse Desqueyroux (G. Franju, 1962); Kralj bez zabave (F. Leterrier, 1964); Umrijeti u Madridu (F. Rossif, 1964, dokumentarni); I dođe dan osvete (F. Zinnemann, 1964); Vikend u Zuydcooteu (H. Verneuil, 1964); Vlak (J. Frankenheimer, 1965); Kolekcionar (W. Wyler, 1965); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Profesionalci (R. Brooks, 1966); Grand Prix (J. Frankenheimer, 1966); Neobična krađa (R. Neame, 1966); Noć generalâ (A. Litvak, 1967); Barbarella (R. Vadim, 1967); Poncho Villa jaše (B. Kulik, 1968); Krvavi poker (H. Hathaway, 1968); Obrana optužuje (J. Frankenheimer, 1968); Isadora Duncan (K. Reisz, 1968); Brod-fantom (J. Frankenheimer, 1968); Sumrak bogova (L. Visconti, 1969); Topaz (A. Hitchcock, 1969); Jedina igra u gradu (G. Stevens, 1969); El Condor (J. Guillermin, 1970); Ryanova kći (D. Lean, 1970); Crveno sunce (T. Young, 1971); Papisa Ivana (M. Anderson, 1972); Utjecaj gama zraka . . . (P. Newman, 1972); Sudac za vješanje (J. Huston, 1972); Čovjek iz Australije (J. Huston, 1973); Prirodna veličina (L. G. Berlanga, 1973); Pepelnica (L. Peerce, 1973); Otok na vrhu svijeta (R. Stevenson, 1974); Mandingo (R. Fleischer, 1975); Potjera (K. Douglas, 1975); Čovjek koji je htio postati kralj (J. Huston, 1975); Povika na đavola (P. Hunt, 1976); Posljednji magnat (E. Kazan, 1976); Stupaj ili umri (R. Richards, 1977); Kraljević i prosjak (R. Fleischer, 1977); Čarobnjak iz Lublina (M. Golan, 1978); Limeni bubanj (V. Schlöndorf, 1979); Moćni i zločinci (W. Richert, 1979); Posljednji let Noine korablje (Ch. Jarrott, 1980); Povratak u život (D. Petrie, 1980); Falsifikat (V. Schlöndorff, 1981); Firefox (C. Eastwood, 1982); Godina opasnog življenja (P. Weir, 1983); Kroz Indiju (D. Lean, 1984).