HOCH, Winton C.

HOCH, Winton C., am. snimatelj (31. I 1905 — 20. III 1979). Član A. S. C. Diplomirao fiziku na California Institute of Technology. God. 1931—51. zaposlen je u Technicolor Corporation kao savjetnik za boju. Već tada povremeno snima spec. efekte; od 1935. snima kratkometražne, a od 1940. i dugometr. filmove. Za II svj. rata služi u mornarici. Nakon rata, njegov snim. opus karakterizira izrazito smišljena i funkcionalna dramaturgija bojâ. Oscarom je nagrađen triput: za Ivanu Orleansku (V. Fleming, 1948, susnimatelj sa J. Valentineom), Junake Zapada (J. Ford, 1949), gdje mu kao predložak za izrazito lirsku fotografiju služe slike F. S. Remingtona, i Mirnog čovjeka (J. Ford, 1952), u kojem je dočarao »zelenilo« Irske. Evr. kritika njegovu fotografiju smatra previše jarkom zbog prezasićenih boja. Surađivao je s nizom vrhunskih am. redatelja, a radio je i za više tv-kompanija, kojima je bio i savjetnik za boju. Ukupno je, samostalno ili kao susnimateij, snimio oko 30 igr. filmova.

Ostali važniji filmovi: Doktor Kiklop (E. Schoedsack, 1940, susnimatelj sa H. Sharpom); Podvodni bombarder (M. Curtiz, 1941, susnimatelj sa B. Glennonom); Gospodari oblakâ (M. Curtiz, 1942, susnimatelj sa S. Politom i W. M. Clineom); Tulsa (S. Heisler, 1949); Do posljednjeg . . . (L. Milestone, 1951, susnimatelj sa H. Jacksonom); Povratak u raj (M. Robson, 1953); Gospodin Roberts (J. Ford i M. LeRoy, 1955); Tragači (J. Ford, 1956); Pilot mlaznjaka (J. von Sternberg, 1957); Ovo je moja zemlja (H. King, 1959, susnimatelj sa R. Mettyjem); Darby O'Gill i mali ljudi (R. Stevenson, 1959); Putovanje na dno mora (I. Allen, 1961); Tri narednika (J. Sturges, 1962); Zelene berete (J. Wayne i R. Kellogg, 1968).